SAVEZ ZA HRVATSKU

SKUP POTPORE PROF. KREŠIMIRU MIHAJLOVIĆU

2012-02-15T21:15:00.002+01:00

U Zagrebu, 02. veljače 2012.g.

Javnosti

OBAVIJEST

Skupina braniteljskih i civilnihudruga kao i istaknuti pojedinci, pozivaju vas na

Skup potpore ravnatelju O.Š.Petra Zrinskog profesoru Krešimiru Mihajloviću

„Za istinu o Domovinskom ratu “

protivdiskriminacije onih koji govore istinu o ratu za slobodnu Republiku Hrvatsku

Skupje predviđen za subotu, 18. veljače 2012. u 11,00 sati, ispred O.Š. PetraZrinskog, Krajiška 9, Zagreb

Molimo predstavnike udruga daobavijeste svoje članstvo, a sve koji dolaze da ponesu Državna obilježja kaoiskaz svoga stava.

Za inicijatore skupa,

Renato Šelj, predsjednik Udruge HVIDR-a Črnomerec

HOĆE LI NOVA VLADA PRILAGODITI ZAKON O OIE STANJU NA TERENU

2012-02-15T20:55:00.000+01:00

Ovi europski fondovi financiraju solarnu energiju

Autor: Business.hr | 10.36, 09.02.2012.

Različite organizacije iz Hrvatske pokazuju velik interes za korištenje solarne energije i poboljšanje postojećih proizvoda i usluga uz potporu europskih fondova, ali nemaju dovoljno informacija otkuda krenuti. Ovo su najvažniji izvori financiranja projekata solarne energije u sklopu programa koji podupiru projekte obnovljivih izvora energije (OIE).

Naziv programa	Vrste projekata koji se financiraju	Tko su korisnici	Prosječna vrijednost projekata
IPA - Komponenta II Prekogranična suradnja Hrvatska - Srbija, Hrvatska - Crna Gora, Mađarska - Hrvatska, Slovenija - Hrvatska, Hrvatska - BiH, Jadranska prekogranična suradnja, Mediteran, jugoistočna Europa	Promicanje centara izvrsnosti za razvoj OIE-a uz korištenje solarne energije Širenje i preuzimanje dobre prakse korištenja OIE-a Javne kampanje o OIE-u Priprema lokalnih i regionalnih programa za održivu proizvodnju OIE-a Promocija pilot i demonstracijskih projekata za stvaranje malih elektrana uz korištenje OIE-a	Tijela javne vlasti, mala i srednja poduzeća, ponekad i druge organizacije iz država korisnica programa, odnosno one koje projekte provode na posebno definiranom programskom području	150.000 -350.000 eura (iznosi mogu biti i viši u transnacionalnim programima)
IPA - Komponenta IIIc Povećanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća	Povećanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća kroz poboljšanje proizvodnih procesa ili usluga te usklađivanje sa standardima zaštite okoliša i obnovljivih izvora energije	Mala i srednja poduzeća	50.000 - 200.000 eura (nakon ulaska u sustav strukturnih fondova očekuju se znatno veći iznosi)
Program za konkurentnost i inovacije - CIP Eko-inovacije	Prva tržišna replikacija i komercijalizacija inovativnih proizvoda u sferi zaštite okoliša, smanjenja emisija i korištenja OIE-a pa tako i solarne energije	Mala i srednja poduzeća i svi drugi tipovi organizacija u konzorciju u kojem je preporučeno imati međunarodne partnere	Oko milijun eura
Program za konkurentnost i inovacije - CIP Inteligentna energija u Europi	SAVE - poticanje energetske učinkovitosti i racionalne uporabe izvora energije ALTENER - promicanje novih OIE-a i podržavanje energetske diversifikacije	Lokalne i regionalne institucije, udruge, znanstveno-istraživačke organizacije i poslovna zajednica u konzorciju u kojem je preporučeno imati međunarodne partnere	Oko milijun eura
Okvirni program 7 - Specifičan program Suradnja	Istraživanja u području solarne gradnje i arhitekture, pripreme solarnih goriva i toplinske energije, poboljšanje postojećih solarnih ćelija i vezanih proizvoda, razvoj fotonaponskih sustava i modula, razvoj i testiranje solarnih tanjura, razvoj solarnih kolektora srednje temperature (100 do 250^oC)	Sve vrste organizacija u međunarodnom konzorciju	Od nekoliko stotina tisuća do više desetaka milijuna eura
Okvirni program 7 - Istraživanja u korist malih i srednjih poduzeća	Projekti u sklopu kojih znanstveno-istraživačke organizacije, a ponekad i razvojno-istraživačke tvrtke provode specifična istraživanja u području OIE-a za potrebe poduzeća koja će kasnije koristiti navedene rezultate za razvoj ili poboljšanje proizvoda, procesa ili usluga	Sve vrste organizacija, s naglaskom na mala i srednja poduzeća i znanstveno-istraživačke organizacije u međunarodnom konzorciju	Oko milijun eura

VODIČ
Ovo su najvažniji koraci pri izboru programa za solarni projekt

Kvalitetna identifikacija i razrada projekte ideje
Smještanje ideje među prioritete pojedinog programa ili otvorenog natječaja
Stvaranje mreže domaćih i inozemnih partnera
Precizno definiranje onoga što je nova vrijednost za Europsku uniju ili utvrđivanje razine inovativnosti koja se postiže projektom
Jasno definirati rezultate projekta i njegovu korist za zajednicu
Ispitivanje tržišta i strategija buduće komercijalizacije proizvoda, usluge ili procesa

bussines.hr

HARMISH MACDONALD ISTRAŽIO KAKO SU UDBA I ASIO ZAJEDNIČKI RADILI NA OCRNJIVANJU AUSTRALSKIH HRVATA

2012-02-14T22:04:00.001+01:00

When the Federal Government released its white paper on counter-terrorism in 2010, there was a curious omission from its list of terrorist attacks and major foiled attempts in Australia over the past 40 years.
What on the face of it should rank as the biggest counter-terrorism success was not even mentioned.
This was the ''Croatian Six'' case in February 1979, when NSW police were said to have stopped the imminent bombing of Sydney's Elizabethan Theatre during an event attended by up to 1600 people, the bombing of several city businesses and the cutting of Sydney's water supply. The six accused were successfully prosecuted and each sentenced to 15 years' jail, convictions and sentences upheld on appeal.

The arrest of Max Bebic, one of the alleged members of the Croatian Six.

The omission may reflect embarrassment over the case, around which doubts and suspicions began to swirl even as the six underwent a trial that lasted eight months.
A Herald investigation strengthens suspicions that the Croatian Six - Max Bebic, Vic Brajkovic, Tony Zvirotic, Joe Kokotovic and his brother Ilija Kokotovic, and Mile Nekic, all young tradesmen and Australian citizens of Croatian birth - were framed, each spending up to a decade in prison.
Not only that, the Croatian Six case resulted from an operation by the Yugoslav state security service, known as the UDBa, to blacken the Croatian-Australian community as extremists, using Australian intelligence and police services as its tools, according to a top American intelligence expert on the Balkans.

The arrest of one of the members of the Croatian Six.

This was not entirely unwitting. A former lawyer working for the government in Canberra claims intelligence information about the involvement of the UDBa was withheld by officials from the trial and from prime minister Malcolm Fraser. He says this information would have altered the verdict to not guilty.
Croatians formed the majority of the 160,000 Yugoslavs who took up Australia's assisted migration scheme after World War II. The intensely nationalist and Catholic community soon used its new freedom to organise campaigns against the communist Yugoslav federation, dominated by Serbs.
Consulates and travel offices linked to the state airline, JAT, were targets for demonstrations, ethnic scuffles broke out at football matches, smoke bombs went off at cultural events. It got more serious, with the Yugoslav Interior Ministry intercepting armed incursions by Australia-based members of the Croatian Revolutionary Brotherhood or HRB.

Illustration: Simon Bosch

It was a convenient cudgel for Australia's left to turn against the Coalition government and Canberra's security apparatus. Croatians were stigmatised as Nazis by the wartime collaboration of a nationalist organisation, the Ustache, with the German occupation. ''We were the Muslims of that time,'' says Branko Miletic, a Croatian-Australian journalist in Sydney.
Left figures such as Jim Cairns and Joan Coxsedge excoriated the Liberals and ASIO for ignoring this importation of fascism, including East European war criminals on the run, in their one-eyed focus on communism and Soviet espionage.
When Labor came to power in 1972, one of the first acts of its attorney-general, Lionel Murphy, was a ''raid'' on ASIO's headquarters in Melbourne in March 1973, to find files on Croatian extremists he believed ASIO was withholding.
In the 1970s the Croatians came under scrutiny by the federal police and special branches of state police. The founder of the Yugoslav communist state, Josef Broz Tito, was ageing; the temperature of Yugoslavia's sub-nationalism rising.
So when, in February 1979, NSW Police announced that a group of Croatians had been arrested in Lithgow and Sydney just before planting gelignite time-bombs in targets identified with the Yugoslav regime - including the 1600-seat Elizabethan Theatre in Newtown, where entertainers from Yugoslavia were about to perform - there was a high degree of public credulity.
The police swoop seemed the right mix of force and intelligence to grab terrorists and their explosives just in time. It had started when a young Yugoslav helping build the Wallerawang power station, Vico Virkez, went to Lithgow Police Station on February 8, 1979, and confessed he was involved in the plot.
Raids on Virkez and his alleged accomplices in Lithgow and Sydney followed that night. Virkez turned crown witness, and got off with a two-year sentence. He renounced his Australian citizenship and was flown back to Yugoslavia while the trial continued. His six alleged accomplices each got the maximum 15 years. All served up to 10 years.
The credibility of Virkez was disputed from the start. He had a history of psychiatric disturbance. He had been in touch with the Yugoslav consul-general in Sydney. He wanted to return to Bosnia-Herzogovina. Subpoenas by defence lawyers for what ASIO and other agencies knew about Virkez were blocked on national security grounds.
There were other questions. At least one of the accused had been roughed up during questioning at the Sydney CIB. All six recanted the confessions they had allegedly made to police, five in unsigned ''verbals''. But some 40 police insisted the confessions were uncoerced and that they had found gelignite, detonators and crude timers in the homes of the accused. The jury went for the prosecution case, as did the NSW Court of Appeal.
In August 1991, the ABC's Four Corners dropped a bombshell. Reporter Chris Masters tracked down Virkez in the disintegrating Yugoslavia. He admitted he was a Serb named Vitomir Misimovic who had infiltrated the Croatian community here and informed on its activities to Yugoslav diplomats. In court he had kept to a script written by police. None of the six were guilty of the bombing conspiracy.
By that time, many of the police involved were under a cloud. Roger Rogerson was about to go to jail. The Ananda Marga convictions had been overturned by Justice James Wood. The CIB and its squads had been disbanded as a ''hotbed of corruption''; the Special Branch was next. Wood's later royal commission ripped open patterns of police malpractice.
Yet in 1994, chiefly on legal advice from crown lawyer Rod Howie, QC, (later a NSW Supreme Court judge), the then Liberal government's attorney-general John Hannaford dismissed applications for a judicial review of the convictions.
The case remains a deep grievance for the Croatian community. ''We … still feel bitter about it today,'' says Mario Despoja, who ran an unofficial Croatian ''embassy'' in Canberra in the 1970s, and whose daughter, Natasha Stott Despoja, became leader of the Australian Democrats.
For the six men and their families, it remains a nightmare. Lydia Peraic, the former wife of Joe Kokotovic, shudders at the recollection of the night when Rogerson and his raiding party, pistols drawn, swept into their Burwood house, and what she says was a highly prejudiced trial.
''We were family people looking forward to the future. We had our beliefs,'' she said. ''They [the six] were active, within the law. They believed in the ideal of a free Croatia, which it is today.'' The effect was devastating. ''Our whole family was destroyed,'' Peraic said.
But new information is reviving the case for a judicial review of the Croatian Six convictions.
In the 1990s, John Schindler was the technical director of Balkan operations for the US National Security Agency, involved with interception and decryption of electronic data and messages.
In the search for war criminals, he noticed a pattern in their background. ''Many of the them had the same curriculum vitae: that is, individuals who were involved in organised crime yet also had connections to the state security service,'' he said. ''These individuals had roots in the special program, as they called it, of UDBa back in the days of communism. That is, individuals who did dirty work for UDBa, for Belgrade, abroad, in western Europe, in the US, very much in Australia, who wound up doing terrible things in the 1990s.''
Now a professor in national security at the US Naval War College, in Rhode Island, Schindler will soon publish Agents Provocateurs, a book about the UDBa. It discusses the Croatian Six case. ''It was a classic UDBa op,'' Schindler says. ''There is no doubt they set up all six.''
Former UDBa officials involved with running the operation or who knew directly about it had told him it was ''one of their great successes'', Schindler said. ''They succeeded in discrediting the Croatian diaspora in Australia completely.''
Asked how aware of Yugoslav intelligence involvement were the Australian agencies, Schindler said that at the ''worker level'' they were probably unwitting. ''I have no doubt that individuals at a higher level were witting,'' he said.
''ASIO was certainly aware that the story was not right, as they intercepted Misimovic's phone call to the Yugo consulate telling them he was going to the cops - hours before he did,'' Schindler said. ''Exactly what ASIO knew, and when, I'm less certain of, but any ASIO officers who worked Croatian CT [counter-terrorism] in the 1970s had to be aware that Croatian emigre groups were deeply penetrated by UDBa and some such as the HRB [the group which ran the military training exercise near Eden, NSW, in 1978] were, in effect, under their control. Agents provocateurs were a standard UDBa technique.''
Schindler thinks about one-third of the 14 diplomatic staff then at the Yugoslavian embassy and consulates in Australia would have belonged to the UDBa. But he thinks Virkez would have been run by an ''illegal'' under some kind of cover.
''The UDBa pulled off the same op in the US shortly after the Croatian Six drama played out, the so-called Otpor [''Resistance''] trials here in New York circa 1981-82,'' Schindler said. ''The Australian Police screwed the case up royally, but I doubt they understood that the entire thing was an UDBa set-up.''
Some senior officials did have more than an inkling of this, says Ian Cunliffe, a senior legal adviser in the Department of the Prime Minister and Cabinet over 1979-81 and later the secretary of the Australian Law Reform Commission.
In February 2007, while giving evidence at the NSW Coroners Court inquest into the deaths of the five Australian newsmen in East Timor in 1975, about intelligence material he had seen during duty with the 1975-77 Hope royal commission into Australia's intelligence services, he was asked if officials withheld intelligence material from the government.
There was a case where ''the deputy secretary of the department said this wasn't to reach the prime minister,'' Cunliffe replied. ''That involved withholding information which would have been significant in a major criminal trial.''
Questioned by the coroner, Cunliffe said it occurred while he was in the Prime Minister's Department and involved ASIO and the Commonwealth Police. ''… I asked questions as to what had happened and, first of all, was given a whitewash answer by the Commonwealth Police,'' he said.
''I pressed further and it became clear there was much more to the story … There was one of those famous interdepartment committees called - which consisted of ASIO, Immigration, Foreign Affairs, Attorney-General's, the Commonwealth Police - chaired by the Prime Minister and Cabinet, … [its] decision closed matters that I thought were tantamount to perverting the course of justice in a criminal trial involving about six defendants here in Sydney.''
The subject was taken up at two committee meetings. ''The decision was taken that none of this material should be made available and that Commonwealth Police, indeed, at that meeting said that if - I asked the question, 'What happens if these things are subpoenaed?' - and they said, 'Well, they won't exist'. As an officer of the court, at that time, that troubled me.''
Cunliffe, now retired in Melbourne, confirms he was talking about the Croatian Six case. ''I feel there's been a grave injustice because of information that was withheld at the trial and at the appeal of the six people who were convicted …'' he says.

Framed, the Herald’s first ebook, investigates the fate of six men jailed for up to a decade over plans to blow up a Sydney theatre in 1979 as part of a Croat terrorist plot.
Hamish McDonald spent months tracking down the surviving members of the Croatian six, the police and others involved in the case. His findings strengthen suspicions that these convictions are, as one former senior Australian official puts it, ‘‘a grave injustice’’.
McDonald also investigates the role in the case of the Yugoslav state security service, which used Australian police and intelligence services as tools to blacken the reputation of Croatian-Australians as extremists.
The Herald publishes an extract of McDonald’s book in print, online and on the iPad app today. Video interviews with key subjects in the story are on the Herald’s iPad app and online.

STANJE U ENERGETICI U RH I KAKO DALJE

2012-02-14T10:16:00.001+01:00

Tribina„Stanje u energetici Republike Hrvatske i kako dalje?“

U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u utorak, 21. veljače 2012., u 19 sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa uSplitu, Zrinjsko-frankopanska 19, održat će se tribina pod nazivom „Stanje u energetici Republike Hrvatske ikako dalje?“. Podnaslovi tribine su „Mogu li energenti u Hrvatskoj bitijeftiniji?“ i „Što treba učiniti kako bi energenti bili dostupni svesiromašnijim stanovnicima Hrvatske?“.

Na tribini će gostovati i izlagati dr.sc. Branimir Molak, dipl. inž.,predsjednik Međunarodnog instituta za razvitak Hrvatske.

Kratka najava teme o kojoj će dr. sc. Molak izlagati natribini:

Danas domaća proizvodnja energenata zadovoljava manje od 1/2 potreba Hrvatske.Dakle, Hrvatska nije energetski neovisna i nikada neće niti biti, a ovisnost ouvozu energenata će se povećavati. Uz tu činjenicu vrijedi istaknuti da su našinajvredniji energetski izvori praktički poklonjeni strancima (prva četvrtina INA-e – Mađarima 2003.god., naš plin (35-40%) iz Jadrana - Talijanima od 1997., nuklearnaelektrana – Slovencima 2002., 1/2 TE Plomin 2 – Nijemcima 1996., naftniderivati i nafta - agresoru na Hrvatsku od 1991. god., ....) i da energetski sustavi krajnje neracionalnoposluju. To ima za posljedicu prekomjerno visoke cijene energenata (u odnosu nakupovnu moć stanovnika) i stoga su sve teže dostupni običnim ljudima. S obziromna činjenice može se reći da u Hrvatskoj ne postoji tržište energenata negopostoje samo monopolske organizacije koje bez kontrole države čine što ihvolja. Država mora brinuti o svojim stanovnicima, a to u području energetike neradi. Bez uklanjanja teških neracionalnosti u energetici i bez povrata dobaraneovlašteno poklonjenih strancima nema budućnosti za stanovnike Hrvatske. Kadasve rasprodamo od čega će narod živjeti?

Svakoudovoljavanje neracionalnim energetskim sustavima za poskupljenjima energenata(električne energije, plina, naftnih derivata, topline...) je prepreka racionalizacijirada u njima i povratu otuđene imovine (energetskih resursa) svih stanovnikaHrvatske. Uz povrat otuđene imovine izuzetno je važno osmisliti razvitakHrvatske. Prikazane su osnove kako tome pristupiti.

U PORTUGALU I GRČKOJ VRIJE

2012-02-13T15:59:00.000+01:00

Na središnjem trgu u glavnom gradu Portugala, ove subote se okupilo - prema riječima organizatora - oko 300,000 ljudi, u velikom prosvjedu protiv mjera štednji koje Portugalu, baš kao i u Grčkoj, nameću EU institucije i MMF.
Ogroman prosvjed dogodio se samo nekoliko dana prije dolaska EU/MMF delegacija u Portugal. Ove srijede predstavnici EU-a i MMF-a sastati će se s portugalskom vladom kako bi razmotrili daljnje provođenje mjera štednji.
Podsjetimo, mjere štednji su u Portugalu na snazi još od svibnja prošle godine.

Spekulira se kako bi portugalska situacija uskoro mogla biti identična onoj koja se upravo dešava u Grčkoj. Naime, prema brojnim informacijama Portugalu će biti potrebni novi krediti i restrukturiranje već postojećih.
Imajući u vidu grčki scenarij, sada već sa sigurnošću možemo konstatirati što će prethoditi odobrenju novih kredita - još veće mjere štednje, dublji rezovi, daljnja privatizacija i drastična odricanja.

Svojim masovnim okupljanjem, koje je donekle ostalo u medijskoj sjeni zbog eskalacije sukoba u Grčkoj, građani Portugala su jasno poručili kako neće prihvatiti nove mjere štednje.
Armenio Carlos, vođa najvećeg radničkog sindikata u zemlji, poručio je: "Mi smo ovdje da zajedno progovaramo za one koji u ovoj državi svakodnevno pate zbog mjera štednje - jasno poručujemo: MMF nema ovlasti ovdje !"

"Dodatni krediti odgovaraju samo kreditorima koji dobivaju milijarde u kamatama, profitiraju samo banke... ove mjere jako žestoko pogađaju radnike, mlade ljude i umirovljenike. 2,7 milijuna Portugalaca živi na granici ili ispod granice siromaštva. Nezaposlenost obara rekorde.
Pojačat ćemo našu borbu. Zemlja mora maknuti omču koja joj se steže oko vrata" - nadodao je Carlos i pozvao na još veći prosvjed koji je zakazan za 29. veljače.

GRČKA

«»

Foto: AFP
Video: YouTube

GRČKI parlament usvojio je jučer kontroverzni paket mjera štednje, koji je zatražio MMF i EU, kako bi izbjegli bankrot. U Ateni su izbili neredi u kojima su prosvjednici izvan zgrade parlamenta bacali kamenje i Molotovljeve koktele.

Policija je bacila suzavac, a nekoliko zgrada u Ateni je zapaljeno. Najmanje 23 prosvjednika je uhićeno i još 25 pritvoreno. Grčka je na rubu građanskog rata. Guardian piše da je zapaljeno više od 40 zgrada. Grčka policija je izvijestila da su ozlijeđeni deseci građana i najmanje 40 policajaca. Zbog scena koje su se mogle vidjeti u grčkim gradovima pitanje je mogu li grčke vlasti zaista i provesti usvojene mjere.

Kronologija grčke krize:
12,54 - Na jednoj povijesnoj zgradi u Ateni je ispisan grafit: "Ne MMF-ovim novim mjerama".
12,00 - Očekuje se da će grčki premijer Lucas Papademos u roku nekoliko sati imenovati nove ministre, nakon što je nekoliko članova stranke Pasok i Nove demokracije izašlo iz vlade iz protesta prema mjerama štednje. Očekuje se da će Papademos slijediti primjer talijanskog premijera Maria Montija, i za nove ministre dovesti tehnokrate, odnosno nestranačke stručnjake.
11,30 - Na ulicama Atene su tijekom 10-satne bitke ispisani mnogi grafiti među kojima i "šefovi su ubojice naroda", piše Guardian.
10,30 - Analitičari prognoziraju da će situacija u Grčkoj postati konfuzna u roku nekoliko mjeseci ako Antonis Samaras, predsjednik strane Nova demokracija, postane novi grčki premijer. Pretpostavlja se da će Samaras, u trenutku kada Grčkoj odobre novi paket pomoći, tražiti raspuštanje parlamenta i trenutne izbore. Nova demokracija navodno želi da se izbori održe u travnju.
10,10 - Njemački ministar ekonomije Philip Rosler je usvajanje mjera štednje u parlamentu nije kraj procesa dobivanja nove pomoći od 130 milijardi eura. Prvo će grčki političari morati dokazati da će se mjere i provesti. Prije glasanja u njemačkom parlamentu o novom paketu pomoći, zastupnici će dobiti i izvješće tzv. Troike (MMF-a, EU-a i ECB-a). Očekuje se da će o tom pitanju Bundestag odlučivati 27. veljače.

10 - Ujutro su europske burze dobila na vrijednosti nakon što je grčki parlament izglasao mjere štednje.
Na ulicama Atene prosvjedovalo 80 tisuća ljudi
Na ulicama Atene je sinoć protiv mjera štednje prosvjedovalo najmanje 80 tisuća ljudi, a još 20 tisuća ih je prosvjedovalo u Solunu. Nasilni prosvjedi su se proširili i drugim grčkim gradovima te u poznatim turističkim odredištima na Kreti.

BBC piše kako su se bitke na ulicama vodile do kasno sinoć, ali novi sukobi nisu zabilježeni nakon glasovanja. Prosvjednici su se pokušavali probiti kroz kordon policije do parlamenta te je zapaljeno nekoliko povijesnih građevina. Policija je okružila prosvjednike te je potom bacila suzavac. "Svi su se gušili i tada se policija povukla i otvorila koridor za nas kako bismo se maknuli od parlamenta. Tada su se svi razbježali", kazao je 34-godišnji prosvjednik Ioanis Simantiras.
"Pobuna je počela"
"Ratna zona" je sinoć bio atenski Trg Sintagma ispred zgrade parlamenta. Eksplozije s ulice su se čule u parlamentu, a čak su i zastupnici mogli osjetiti suzavac koji su policajci bacali među prosvjednike. Među zapaljenim zgradama su kina, banke i trgovine, piše Guardian.
Deseci tisuća prosvjednika su nosili transparente na kojima su se žalili protiv sniženja plaća, mirovina i najavljenih otkaza. Skandirali su protiv "okupacije" države od strane stranih kreditora. "Pobuna je počela", kazao je ljevičar Manzolis Glezos te dodao kako mjere nikada neće proći. "One su pukotina u našoj demokraciji", kazao je Glezos s maskom na svom licu.
"Nema mjesta za vandalizam, nasilje i razaranje"
U govoru prije glasovanja o mjerama štednje grčki premijer Lucas Papademos je kazao da si Grčka u tako teškim vremenima ne može priuštiti takve prosvjede. "Vandalizam, nasilje i razaranje nemaju mjesta u demokratskoj državi i nećemo ih tolerirati", kazao je Papademos te dodao zastupnicima kako o njima ovisi hoće li Grčka ostati u eurozoni ili bankrotirati.

"Glasajući za ovaj ekonomski program i otvarajući put za novi kredit postavit ćete temelje za reforme i oporavak ekonomije", kazao je Papademos. Mjere štednje podrazumijevaju otkaze za 15 tisuća radnika u javnom sektoru, liberalizaciju radnog zakonodavstva, smanjenje minimalne plaće za 20 posto sa 751 na 600 eura mjesečno. Nove pregovore za otpis dugova banaka. Uz mjere štednje zastupnici su odobrili i povezani dogovor o otpisivanju 100 milijardi eura dugova od strane privatnih banaka.
"Biramo između lošeg i goreg"
Za mjere štednje je glasalo 199 zastupnika, dok ih je 74 bilo protiv. Predsjednik stranke Nova demokracija Antonis Samaras je kazao da dramatični događaji u centru Atene štete Grčkoj i svim njezinim stanovnicima. "Svjedočimo scenama koje se ne smiju ponavljati u budućnosti. Pozivam svakog Grka da pokaže razboritost, patriotizam, smirenost i zajedništvo", kazao je Samaras.

Ministar financija Evangelos Vanizelos je kazao da nije pitanje "hoće li se smanjiti neke plaće i mirovine, već hoćemo li moći isplatiti i te snižene plaće i mirovine". "Kada morate birati između lošeg i goreg, izabrat ćete loše kako biste izbjegli gore od toga", kazao je Vanizelos.

ARALIČIN 'PLAN 21' - TERAPIJA ZA OZDRAVLJENJE HDZ-a

2012-02-12T21:45:00.002+01:00

Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a

10.

Potrebno je što skorije, odmah nakon novogodišnjih blagdana, raspisati unutarstranačke izbore, ne žureći s održavanjem sabora, da bi bilo više vremena za pripremu, i prenoseći težište rada iz saborskih klupa, dok novoj vlasti teče tromjesečni bonus, na sređivanje stanja u stranci. To vrijeme treba iskoristiti za pozicioniranje stranke. Još je za Tuđmanova života postavljeno pitanje pozicioniranja HDZ-a kao demokršćanske stranke. On nije imao ništa protiv te pozicije, dapače, ali je držao, jer je u tim turbulentnim vremenima vodio politiku nacionalne pomirbe, da bi takva pozicija u to vrijeme sužavala prostor rasprostiranja stranačkog utjecaja. Danas je situacija drukčija, danas bi, kad se i elita i biračko tijelo ljevice izdvojilo i oformilo, čvrsta demokršćanska pozicija značila širenje prostora utjecaja u zemlji čija se većina stanovništva izjašnjava kršćanskom. Bila bi to i brana posezanju ljevice u konzervirano biračko tijelo, što se na sadašnjim izborima redovno događa i što je, između ostaloga, razlog HDZ-ova neuspjeha na tim izborima. Bila bi to i jasna pozicija u zemlji u kojoj su i druge relevantne stranke temeljene na svjetonazoru, često i suprotnom demokršćanstvu, kakav je slučaj s glavnim HDZ-ovim rivalom. Bio bi to i još jedan znak: tko se ne osjeća demokršćaninom, neka HDZ napusti! To ne znači da ga napuste svi oni koji su nekada bili članovi komunističke partije, jer je član komunističke partije bilo biti jedno, a komunist po duhu unutar te partije ili izvan nje, komunist po mentalitetu, nešto sasvim drugo. Došlo je vrijeme da se ta stranka oslobodi komunističkih duhovnih naplavina! Pozicionirajući stranku kao demokršćansku, ne bi joj trebalo mijenjati ime, iako bi u kratici po inicijalnim slovima bilo lagano «demokratsko» zamijeniti «demokršćanskim», jer je njezino ime povijesno vezano s njezinim velikim djelima, a sentimentom s njezinim pristašama i aktivistima.

Pozicioniranjem HDZ-a kao demokršćanske stranke bio bi definiran i njezin demokratski ustroj i njezin demokratski duh. Ona bi postala istinski demokratska stranka, bez naplavina komunističkog mentaliteta, u kojoj bi temeljne vrijednosti bile poštenje, stručnost, otvorenost, natjecanje u idejama i programima, izbori s više kandidata na svim razinama, supsidijarnost i povezana decentralizacija, nesebičnost i vlast shvaćena kao trud i žrtva za opće dobro.

Takav HDZ ne bi trebao prakticirati sužena stranačka viđenja, ne bi trebao za sebe sama svojatati pravo zaštitnika nacionalnih interesa, nego bi, boreći se za ostvarenje svoga programa, trebao prihvaćati svaku za narod i državu dobru ideju, dolazila ona i od političkih protivnika, a nekmoli ako dolazi od političkih srodnika. Demokršćanski bi HDZ trebao biti prepoznat kao stranka kojoj je u prvom planu izgradnja sebe same i hrvatskog društva, a ne kao destrukcija svojih protivnika, uvijek, a pogotovo u periodu koji slijedi, kad se u prvom redu stranka unutar sebe treba prestrojiti i ozdraviti od nanesenih udaraca izvana i iznutra. Tek tada, kad se prestroji i ozdravi, treba se sučeliti sa svojim političkim protivnicima trenutnim nositeljima državne vlasti. Ići obrnutim redom, neprestrojeni i ranjivi «zagorčavati dane protivniku koji vlada», bila bi kobna pogreška! Uostalom, nema vlasti kojoj samo vladanje ne će učiniti dane gorkima. Ovoj sadašnjoj ponajviše jer je na vlast došla bez ikakvih osobnih zasluga, samo na stjecajima okolnosti i nesrećama protivnika.

Demokratski proveden sabor stranke mora završiti tako da poraženi čestitaju na pobjedi pobjednicima, a da pobjednici za svoje suradnike u ostvarenju programom zacrtanih ciljeva poražene uzmu za svoje prve suradnike. A ne onako kako je završio sabor na kojemu je, krivotvoreći izbore, za predsjednika izabran Sanader: progonom i pokoravanjem, navodno, poraženih. Što se osobito svidjelo Sanaderovim apologetima na ljevici, jer su dobro znali da iza toga slijedi dezorijentacija i rasulo na desnom krilu biračkog tijela. Bez čega oni vlast preuzeti ne mogu!

11.

Ovo je trebalo mnogo ranije učiniti, svakako prije izbora za državni Sabor, pa bi rezultati izbora za HDZ bili bar nešto bolji! Ovo i izborni sabor stranke trebalo je učiniti, ako i ne odmah čim je Sanader «otišao», a onda sigurno kad se pokušao «vratiti», pa bi danas stranka stajala na mnogo čvršćim nogama! Budući da to nije napravljeno, onda kad je trebalo napraviti, sad je potrebno – u proglasu za raspisivanje unutarstranačkih izbora, u tijeku izbora, u referatima i zaključcima izbornog sabora i u novom Statutu – odreći se svega nevaljalog što je Sanader činio, kvalificirajući to kao kriminal i veleizdaju. To jest kriminal i veleizdaja, od načina na koji je postao predsjednik HDZ-a, preko načina kako je vladao strankom i državom, pa do načina kako je oktroiranjem rukovodstva, pozicioniranjem sebe u doživotno počasnog predsjednika i sramotnim bijegom ponizio stranku i državu. Sve njegove, iz političkog kuta gledano, kriminalne i izdajničke radnje, neovisno o ishodu sudskog procesa i usporedno s njim, trebaju ispitati stranački organi i dati im kvalifikaciju, kako se te radnje nikada više u stranci ne bi obnovile.

Istodobno s otklonom od Sanaderove nedemokratske, kriminalne i izdajničke politike stranka, treba uputiti ispriku javnosti i svom biračkom tijelu. Posebnu ispriku treba poslati onim članovima HDZ-a koje je Sanader brisanjem, sramoćenjem i progonom eliminirao iz stranke, šaljući im pri tom poziv da se, ako to žele, ponovo vrate u stranku i aktiviraju u njezinu radu.

Pitanje pasivnog držanja, fasciniranosti Sanaderovom pojavom, kolaboracije u nedemokratskim djelima i sudioništva u kriminalnim radnjama prilikom ovog odricanja od nevaljalog dijela Sanaderove politike – nemoguće je izbjeći. Kad bi i bilo moguće, ne bi ga izbjeći trebalo, jer bi se to pitanje samo od sebe nametalo i jer ga se razumnim pristupom može riješiti. Svima koji priznaju negativne posljedice svoje pasivnosti, svima koji prožive katarzu, pokaju se za kolaboraciju u nedemokratskim djelima i prihvate demokratski duh ovih natuknica, treba se dopustiti da, bez prigovora, dokažu svoju promjenu. Onima, pak, koji su sudjelovali u kriminalnim radnjama, ne može se dati povjerenje. A to se povjerenje ne može dati ni onima koji i nakon Sanaderova debakla ustrajavaju u namjeri da se stranka i dalje vodi na nedemokratski način. A upravo to je koji dan nakon parlamentarnih izbora ponudio jedan od članova stranačkog vodstva! To se dopustiti ne smije jer, dopusti li se, u HDZ-u će, tko god bude na njegovu čelu i u njegovu vodstvu, i nakon Sanadera, u njegovu duhu, ostati Sanader. To nije razumno prihvatiti ni onomu komu se u tom stavu izrijekom nudi da na taj način postane predsjednik stranke
Pa, izvjesno je da doživi sudbinu kakvu je doživio i Sanader doživio! Komu to treba!

12.

Najbolje bi bilo da su ove natuknice izbjegle spominjanje bilo čijeg imena i na taj način, i što se personalne dimenzije tiče, ostale neutralne, ali je to u slučaju Vladimira Šeksa jednostavno bilo nemoguće. On je u svom neočekivanom istupu ponudio platformu koja, jer prihvaća vođenje stranke kao što ju je on vodio, amnestira Sanadera i koja je protivna temeljnom duhu ovih natuknica. A osim toga, već do sada izazvala je u stranci razdor s nesagledivim posljedicama u skoroj budućnosti. Na stranu percepcija u javnosti da je Šeks zaslužniji od svih što je Sanader u HDZ-u instaliran kao oskvrnitelj i razbijač stranke – što je dobrim dijelom istina i što sam Šeks u spomenutom istupu koristi kao argument svoje moći da odvajkada instalira stranačke predsjednike – ostaje činjenica, i kad ga se od tih zasluga amnestira, da bi primjena njegova modela oktroiranja rukovodstva stranke od sebe sama, bez presudnog utjecaja članstva, ostavilo stranku u stanju kakvo je bilo za vrijeme Sanaderova predsjednikovanja. I ostaje činjenica da to ne bi bio povoljan položaj ni predsjedniku koji bi bio izabran na Šeksov način!

Ako Šeks zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem vodstvu, on je sada, što se tiče utjecaja na članstvo i glasačko tijelo, u takvoj poziciji da bi najbolje bilo kad bi svoj stav povukao, a još bolje kad bi se i sam povukao na marginu stranačkog života ili sasvim napustio politiku. To bi s njegove strane bila istinska pomoć HDZ-u i njegovu budućem predsjedniku, a u velikoj mjeri i političkoj klimi u stranci općenito. Naime, sudeći po onomu što već duže vrijeme radi, čini se da je ostao bez mjere i orijentira u politici.

13.

Poseban otklon stranka treba napraviti od Sanaderove dvolične politike prema osnivaču HDZ-a akademiku Franji Tuđmanu. Otklon riječju i činjenjem! S jedne je strane dekorirao i deklarirao, slikom i prigodnim manifestacijama, tobožnje poštovanje prema Tuđmanu i njegovu političkom naslijeđu, a s druge je strane unutar stranke ili progonio ili marginalizirao sve one koji su doista držali do Tuđmana i njegova naslijeđa. Posebno je brinuo da Tuđmanova politička misao ni na koji način ne bi ponovno oživjela u «njegovoj», reformiranoj, stranci! Ta dvoličnost bio je oblik Sanaderove unutarstranačke detuđmanizacije! Od toga treba napraviti otklon i na taj način što će se svi oblici memorija na stranačku prošlost i život njezina osnivača obogatiti oživljavanjem Tuđmanove političke doktrine. Jedno s drugim bit će pravo vraćanje stranke svojim korijenima.

Isto tako, ako ne i drastičnije, treba napraviti otklon od Sanaderova dvoličnog odnosa prema Domovinskom ratu i nositeljima toga rata, hrvatskim vojnicima i časnicima. S jedne strane, deklarativno, gorljivi zaštitnik, a s druge, politika «locirati, identificirati i transferirati»! S jedne strane samaritanstvo, a s druge maćuhinstvo! Odnos prema Domovinskom ratu i onima koji su u njemu pobijedili treba biti zaštitnički, jedinstven i bez zadrške. Mudar i hrabar! Ne smije ustuknuti ni pred najjačim pritiscima.

14.

Dok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala Moglo bi se reći da je Sanader u Crkvi ostavio i veću političku pustoš i dezorijentaciju nego što ju je ostavio u stranci i njezinu biračkom tijelu, što se reljefno pokazalo na proteklim parlamentarnim izborima. Što se tiče njegova stupnja krivnje, to se ne će moći lako ustanoviti, ali je moguće navesti neke činjenice i prema njima se, uzimajući ih i kao mjeru krivnje, po vlastitom nahođenju odrediti. Stanoviti crkveni krugovi, oni što su pratili njegovo formativno razdoblje, znali su za njegovu kleptomaniju, za sklonost iznevjeravanju obećanja i dužnosti, za dijametralnu razliku između njegove fasade i začelja, ali su preko toga šutke prešli, pitajući se zar je moguće da će te osobine iskazati i dok bude obnašao vlast i u nadi da se promijenio nabolje. Nisu poduzeli ništa, ako su išta i poduzeti mogli, ni zato što je fasciniranost Sanaderovom biografijom i nastupom bila tolika da nije zahvatila samo hrvatske crkvene i vjerničke krugove, koji ga do tada nisu poznavali, nego i crkvene krugove preko hrvatskih granica. Ta se fasciniranost izražavala čuđenjem: «Gdje ovakvoga nađoste!» A odgovor je naših crkvenih krugova, pun ponosa, bio: «U zemlji sa devedeset i pet posto katolika jedan se takav može naći!»

I što činiti sada, kad su se ta fasciniranost, taj ponos i ta očekivanja, nakon brojnih upozorenja da katastrofa slijedi, urušila i postala moralnom kompromitacijom? Odustati od utjecaja Crkve na politiku? Ne identificirati se u vođenju politike s crkvenim pogledima? Ni jedno ni drugo! Crkva bi trebala naći i snagu i način da u vezi sa Sanaderovim slučajem, ne očekujući ishod sudskog procesa, samo na osnovi onoga što je u politici činio, izgovori «moj grijeh, moj preveliki grijeh.» A stranka bi, idući Crkvi ususret, trebala prihvatiti načela ustroja i svjetonazor koji su opisani u desetoj točki ovih natuknica. I pri tomu od sebe drastično otkloniti Sanaderovu dvoličnost u odnosu prema crkvenim političkim stanovištima, koja se figurativno iskazivalo uzrečicom «žmigaj desno, vozi lijevo». To žmiganje i kretanje bilo je u skladu s njegovim dvoličnim odnosom prema Crkvi u načelu! I, dakako, tu dvoličnosti prema univerzalnim crkvenim pogledima u budućem radu ne prakticirati!

15.

Sanader je HDZ «reformirao» i «detuđmanizirao» na taj način što je, istiskujući iz nje Tuđmanovo političko naslijeđe, stranku učinio politički i svjetonazorski potpuno praznom i neprepoznatljivom. Ispražnjeni je prostor ispunio osobnom ambicijom da postane nedohvatljiv, nenadmašan i nedodirljiv, iznad svih i iznad svega, kako bi mogao nesmetano ostvarivati svoje želje za osobnim bogaćenjem i raskoši. I ludost i pustoš! Ludost jer je u suvremenom demokratskom svijetu diviniziranje kao zaštita korupcionaških djela posao unaprijed osuđen na propast, a pustoš, jer samo to može biti posljedica te ludosti. Da bi postigao pražnjenje stranke od Tuđmana i punjenje sobom samim, Sanader je odbijao formiranje tijela koja bi mislila politiku, a ona koja je zatekao dao je anestezirati. Uništio je rad Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Da bi se ispunila potreba za stranačkim tijelom koje misli politiku i koje njeguje njezino naslijeđe, treba obnoviti rad te Zaklade. Kako to učiniti, treba biti posao nakon izbornog sabora stranke.

16.

Nakon svega ovoga nameće se potreba pisanja programa stranke. Ovom prilikom, u ovim natuknicama, samo nekoliko napomena kako bi ga trebalo donijeti i što bi u nj, uza sve ostalo što se u program unosi valjalo unijeti.
Pisanje toga programa trebalo bi shvatiti kao demokršćanski odgovor na izazove današnjeg vremena i brojne probleme u društvu i državi. Otvarajući posao izrade programa, na suradnju bi bilo potrebno pozvati sve politički angažirane pojedince, članove i nečlanove stranke demokršćanske orijentacije, istaknute članove manjih neparlamentarnih stranaka konzervativnih svjetonazora i posebno brojne intelektualce iz različitih struka. Na stvaranju programa, preko rada Zaklade i na sve druge načine, HDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu pameti koja će postati brana trenutno prevladavajućem neznanju, karijerizmu i koristoljublju. Ta pamet i ta čestitost u mlađem naraštaju, onomu koji je iznio Domovinski rat na svojim plećima i mlađem od njega, postoji, samo joj treba dati prostora i mogućnosti da organizirano nastupi. Kad stručnjaci napišu program, treba ga poslati u bazu stranke da se o njemu povede široka rasprava, na isti način na koji je program i napisan.

17.

U preambuli bi se programa ovoga puta bilo potrebno, u prikladnoj veličini, pozvati na Tuđmanovu političku misao i djelo, na ono što je pisao i na ono što je učinio. Pri tomu bi trebalo istaći da je uspostava nezavisne i međunarodno priznate Hrvatske i pobjeda u Domovinskom ratu vrhunac djela HDZ-a i njezina osnivača, vrhunac i temelj na kojemu sve ostalo počiva. U toj bi se preambuli trebalo odreći dvolične, izdajničke, korupcionaške i klijentističke politike Ive Sanadera. Da se nikad ne ponovi! Prije negoli o tom sud donese pravorijek! Ali, nasuprot tomu, u izrazitu pozitivnu bilancu, što također mora naći mjesto u preambuli, treba ubrojiti dvije posljednje godine stranačkog života otkako na čelu stranke stoji Jadranka Kosor, jer se u te dvije godine stranka uspjela riješiti Sanadera, otvoriti proces borbe protiv korupcije, stabilizirati državu, otvoriti put u Europsku Unije i vratiti stranku njezinu ishodištu, Tuđmanovoj političkoj doktrini.

18.

Gospodarski dio programa napisati na način opisan u 16. natuknici.

19.

U programu jedno od ključnih mjesta treba biti promjena izbornog zakona za izbor zastupnika u Sabor RH. Izborno zakonodavstvo pripada najvažnijim političkim i demokratskim institucijama društva. Ono bitno utječe na strukturu i kvalitetu parlamentarnog stranačkog sustava, način formiranja Vlade i stabilnost političke vlasti, odnos birača prema parlamentu, utječe na razvoj unutarstranačke demokracije – o čemu smo dovoljno govorili u ovim natuknicama – i na međustranačke odnose – o čemu ćemo na kraju nešto reći. Jednom riječju, bitno određuje sudbinu političke demokracije u svakoj zemlji.

Zastupnici se trebaju birati ponaosob u izbornim jedinicama, većinskim izbornim modelom, u dva kruga sustavom apsolutne većine. Predlaže se biranje 120 zastupnika u 120 izbornih jedinica, što znači da bi prosječno 35 000 stanovnika bilo u jednoj izbornoj jedinici. Na ovaj bi način dobili mnogo kvalitetniji Sabor, građani bi uz glasovanje za stranku glasovali i za točno određenu osobu, znali bi tko ih zastupa, a zastupnik bi istinski odgovarao ne samo svojoj stranci nego i svojim biračima. Ograničila bi se svemoć uskih stranačkih vrhova krojenjem izbornih stranačkih lista, stranačke organizacije na lokalnim razinama dobile bi daleko veći utjecaj, demokratiziralo bi se hrvatsko višestranačje, izbori bi se personalizirali, proširila bi se teritorijalna osnovica političke elite, eliminirala metropolitizacija politike. Utjecaj građana na vlast ne bi trajao samo jedan dan, dok su izbori, nego vrlo izravno za cijelo vrijeme mandata.

Tim izbornim zakonom treba se riješiti i klijentističkog etno-biznisa današnjih zastupnika nacionalnih manjina, u čijem je nastajanju Sanader imao nemalu ulogu. Razumije se, ne ostavljajući pri tom hrvatske građane drugih nacionalnosti bez svojih predstavnika u Saboru.

20.

U programu je na način opisan u 16. natuknici, uz dodatak da se u posao uključe i oni kojih se to tiče, potrebno ponovo definirati odnos prema dijaspori, prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i Hercegovini kao susjednoj državi triju naroda.

21.

I, najzad, u ovim je natuknicama potrebno nešto reći o stanju na konzervativnoj političkoj sceni. O stanju i perspektivi! Na prvom mjestu, krivnjom Sanadera i Đapića te čitave hrpe egocentrika, provokatora i ljudi bez moralne mjere i duševne ravnoteže, među koje spadaju i njih dvojica, hrvatska je konzervativna scena danas razmrvljena,
a biračko tijelo, zbog razmrvljenosti koja vodi iz jednog u drugi izborni neuspjeha, dezorijentirano, deprimirano, ozlojeđeno (prijeteći ozlojeđeno) i rezignirano.

Iznad svega je važno izvući pouku iz izbora koje je HDZ, u nizu od pet, jedne za drugima gubio. Hrvatska konzervativna većina, koja premašuje sedamdeset postotaka biračkog tijela, percipira HDZ kao svoju stranku, svoj unaprijed zadani izbor, a ostatak od deset posto, budući da je naše biračko tijelo u osamdeset postotnom iznosu konzervativno, opredjeljuje se za HSS i HSP. Dvadeset postotaka HDZ-ovih birača od sedamdeset postotnog hadezeovskog biračkog tijela u svakom će slučaju, kakav god on bio, glasati za HDZ-e. Preostalih pedeset posto, ako im se HDZ ne sviđa - a na minulim izborima zbog Sanaderove kriminalne i izdajničke politike mnogima se nije sviđao – ili se opredjeljuje za HSP i HSS, ili za neku od malih konzervativnih stranaka ili, uz protest, rezignira i ne izlazi na izbore. Otkako je HDZ-ova biračka većina, a to nezadovoljstvo raste od otkrića Sanaderovih kriminalnih radnji, da bi kulminiralo na proteklim izborima, ne sluša pozive da ne glasa za male konzervativne stranke, nego, obrnuto pozivu, upravo to čini, velik je broj HDZ-ovih glasača svoj glas dalo ili HDSSB-u ili Građanskoj stranci Željka Keruma. U takvim okolnostima - kad HDZ-u ostaju vjerni samo oni koji za nj glasuju pod svaku cijenu, često i preko svoje volje, a otuđeni, kod raspada HSP-a i anemije HSS-a, ili glasuju za neku od manjih stranaka ili ostaju kod kuće, žestoko protestirajući što nemaju za koga glasati s izgledom da će taj s njihovim glasom i pobijediti - HDZ, bez unutarnje obnove i bez uloge stranke koja okuplja sve desne frakcije, nema izgleda da pobijedi ni na sljedećim izborima.

Neka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Izbornim igrama, krivnjom «crnih» koji su poraženi i krivnjom «crvenih» koji su pobijedili, povrijeđeno je i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog naroda. Zar to nekomu treba? Teško «crvenim» pobjednicima ako to nezadovoljstvo napusti rezignaciju i krene u revolt; a zajedničkoj državi i «crvenih» i «crnih» zadržati stabilnost u slučaju revolta bit će i još teže.

Na prvom mjestu duhovna obnova opustošene stranke, na način kako je govoreno u većem dijelu ovih natuknica, a odmah potom HDZ kao vodeća konzervativna politička formacija s primarnom ulogom da oko sebe okuplja sve druge stranke sličnih svjetonazora, ne oduzimajući pri tom ni jednoj od njih njezinu individualnost, prošlost i specifičnosti. I ne zaboraviti da su svjetonazori važnija spojnica i razdjelnica u hrvatskom višestranačju od gospodarskih programa što ih stranke donose! Ovo potonje je, bez obzira na značenje stranačkih gospodarskih programa, podvala lijevih da bi razjedinili konzervativno biračko tijelo i da bi, kao što im je mnogo puta uspjelo, zadržali vlast. Zato je za pohvalu – sa žaljenjem da to nije učinjeno mnogo prije dana izbora i da nije bilo sveobuhvatno – koaliranje HDZ-a s Građanskom strankom Željka Keruma i s DC-om. A za pohvalu je posebno što je na izbornu listu HDZ-a uvršten Miroslav Tuđman! U prva dva slučaja to je putokaz kako bi se moglo animirati i usmjeriti čitavo konzervativno biračko tijelo, a u trećem to je jamstvo da će se u HDZ ponovo vratiti politička misao njezina osnivača.

Prostor da se u tom pravcu nakon proteklih izbora nešto napravi u okviru Sabora i tako udari temelje koaliciji za naredne izbore nije velik, ali on postoji. I toliki koliki je, trebao bi biti iskorišten:

a) Utemeljiti klub ujedinjene konzervativne opozicije u kojemu bi se uz HDZ našla dva zastupnika Kerumove Građanske stranke, jedan zastupnik HSS-a, jedan zastupnik pravaša (Ruža Tomašić) i jedan zastupnik DC-a, kad dođe vrijeme njegove polovice mandata.

b) Istovremeno sa strane HDZ-a ukloniti personalne prepreke – jer svjetonazorske nikad nisu ni postojale, a nakon silaska HDZ-a ne postoje ni programske – radi približavanja HDSSB-u. Dosadašnja retorika između HDZ-a i HDSSB-a postat će bespredmetna, a personalni animoziteti mogu se prevladati ili smanjivanjem animoziteta ili marginalizacijom osoba koje će na tom animozitetu ustrajavati. Svakako, u tom bi pravcu, u pravcu prevladavanja razdjelnice, nastale najvećim dijelom na personalnoj osnovi, HDZ trebao napraviti prvi korak, sa ciljem objedinjavanja ili bar suradnje dviju stranaka.

Ivan Aralica
Hrvatski list

ARALIČIN 'PLAN 21' ZA PROČIŠĆENJE HDZ-a - DIJAGNOZA STANJA

2012-02-12T19:45:00.000+01:00

Natuknice za plan o purifikaciji HDZ-a

Stanje koje je Ivo Sanader ostavio u stranci

Bilo bi pogrešno čekati konačan pravorijek sudskog procesa koji se trenutno vodi protiv Sanadera i tek onda pristupiti purifikaciji stranke od njegove krimogene, izdajničke i koruptivne politike jer bi se moglo dogoditi da u očima javnosti u osudi, kakva god ona bila, stranka bude izjednačena s njim. Čak i da na sebe, jer se o njemu dugo vremena nije rezolutno izjašnjavala, navuče veću krivnju nego ju on po toj osudi bude imao! I dosad propušteno vrijeme, da se s osudom njegove politike krene isti trenutak kad je krenulo i sudsko gonjenje, s promašenom pretpostavkom da krivnja s njega ne može prijeći na stranku, danas se može sagledati kao izgubljeno vrijeme. I stoga sada, kad je stranka na državnoj razini izgubila vlast, kad je silom prilika okrenuta sebi samoj, proces pročišćenja mora teći brže i mora biti sveobuhvatan.

Temeljno polazište u osudi Sanaderova krimogenog klijentizma, izdaje i korumpiranosti treba biti saznanje da on nije autohtoni produkt hadezeovskog pokreta, koji je uz goleme žrtve i odricanja stvarao samostalnu hrvatsku državu, već je on projekt onih snaga koje su imale cilj da, nakon smrti predsjednika Tuđmana i obaranja s državne vlasti HDZ-a, tobože, unutarnjim reformiranjem, a u stvari rastrojstvom, razbiju državotvornu jezgru stranke i zbog kriminalnih ju radnja dovedu na optuženičku klupu kao kriminalnu organizaciju. Za projekt rasturanja državotvornosti i blamažu stranke u korupciji Sanader je, što je kod zainteresiranih bilo odavna registrirano, imao dvije pretpostavke: prvu, svoj karakter i svoju prijestupu i hodanju po samom rubu kriminala sklonu prošlost; i drugu, da je bio voljan, radi vlastitih materijalnih interesa, izvršiti detuđmanizaciju stranke kao dio šireg projekta detuđmanizacije čitavog društva.
3.
Krivo je bilo mišljenje, u početku njegove pojave prisutno i u javnosti i u političkim krugovima, da je Sanader po svom karakteru i po svojim moralnim načelima, budući da je pohađao sjemenište a više je školovanje završio uz potporu i pod pokroviteljstvom crkvenih krugova, produkt vjerskog odgoja. Baš obrnuto, on se, iako odgajan i štićen od Crkve, formirao suprotno onomu što stoji kao cilj u crkvenom odgoju: nasuprot askezi, on je postao hedonist; nasuprot štedljivosti, on je postao rastrošan; nasuprot skromnom životu, on je težio raskoši; nasuprot poniznosti, on je postao bahat; nasuprot kontemplativnosti, on je postao nasilni dogmatičar – i tako redom, sve odreda na isti način, obrnuto od onog što je po odgoju trebao biti. Dokaz za to poznati su disciplinski prijestupi i postupci na samom rubu kriminala: incident s rektorom sjemeništa; iznevjerena biskupova očekivanja sa slanjem na školovanje u Rim; izdavanje pornografske literature usred Splita distribucija meke i tvrde foto pornografije; nostrifikacija austrijskog magisterija u hrvatski doktorat, što je, ako i ne čisti falsifikat, onda radnja blizu falsifikata, u čemu mu je pomogao «nostrifikator» Predrag Matvejević, komu će se Sanader, kao izdavač, odužiti na taj način, što će ga učiniti urednikom pornografske biblioteke, a kao premijer, što će ustati protiv suda koji je Matvejevića osudio za klevetu Mile Pešorde.

Uostalom, najbolji dokaz, da je Sanader po karakteru bio sklon istupu izvan kruga zadanih normi ponašanja i čistom kriminalu davno prije nego će doći na čelo HDZ-a, jesu, za prvi slučaj, razlozi udaljavanja s mjesta predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske i, za drugi slučaj, ratno profiterstvo u vezi s kreditom kod Hypo-banke, za što mu se sudi tek danas, pa neupućeni misle da je to učinio kao predsjednik HDZ-a.

U očima onih koji su ga vidjeli kao projekt detuđmaniziranja i kriminaliziranja HDZ-a, to je bilo dovoljno jamstvo da će posao, nešto svjesno nešto podsvjesno, temeljito odraditi.

Prvo javno očitovanje, kako se radi o prijestupniku sklonu i već ogrezlu u bezakonju, bio je Sanaderov pristanak da se, u natjecanju s Ivićem Pašalićem, organizira lažiranje izbora za njegov drugi mandat na mjesto predsjednika HDZ-a. Iako je to lažiranje izbora, ta smrt demokracije s dalekosežnim posljedicama, obznanjeno čim je sabor stranke održan (izjave nasilno smijenjenih tajnika stranke Škare i Alerića), u samoj se stranci našlo dovoljno sudionika da se ta sramota zataška, a u lijevoj političkoj opciji, u tisku lijeve orijentacije, nije bilo ni trunka volje da se s tim kriminalom na samom početku obračuna. Dapače, tomu je ljevica davala prolaznu ocjenu, jer se Sanadera unaprijed držalo velikim reformatorom Tuđmanove stranke, najpozvanijim detuđmanizatorom, komu, i kad čini kriminalne radnje, treba davati podršku u zatiranju državotvoraca. Nije bilo volje, ni u stranačkim krugovima ni u javnosti, da se s tim krivotvorenjem izbora raščisti ni onda kad su sudionici u krivotvorenju (Glavaš i ostali) javno priznali svoje nedjelo i opisali način kako su ga izvršili. Nije bilo volje, iako su sve nevolje HDZ-a počele od tog trenutka s tim nedjelom. Zašto? Zato što je Sanader, gledano sa strane pristaša HDZ-a, uspio svojim patvorenim reformatorskim nastupom fascinirati i vodstvo i članstvo, a gledano iz lijeve vizure, uspješno započeti destrukciju i kriminalizaciju stranke, što mu je od mandatara namijenjeno kao temeljni zadatak.

5.

Nakon krivotvorenja izbora uslijedilo je ono što u tim slučajevima, kad se povrijedi unutarstranačka demokracija, obvezno slijedi. Umjesto pružanja ruke protivniku i davanje prilike da u stranci nastavi rad, na nižem položaju u istom poslu, uslijedila je sotonizacija protivnika i izgon iz stranke. S obrazloženjem da je poraženi protivnik vodio paralelnu politiku, a to, kao, nije smio činiti, jer dvije politike u jednoj stranci ne mogu postojati. Što je suprotno demokraciji i zdravoj pameti, budući da svaki od takmaca u demokratskom natjecanju mora imati svoju političku prepoznatljivost, svoju specifičnost, svoju varijantu puta do istog cilja i budući da je postojanje osobnosti, specifičnosti i varijanata u putu do cilja, čak i frakcija, poželjno zdravlje svake političke stranke, svake zdrave demokracije. Međutim, nasuprot zdravoj pameti i demokratskim uzusima, Sanaderov je progon protivnika s obrazloženjem da su vodili politiku paralelnu njegovoj i od strane dobrog dijela stranke i od strane lijeve fraze dočekan s odobravanjem kao čin reformatora Tuđmanova pokreta u modernu stranku. Zaštićen takvom percepcijom očitog gaženja demokracije i stupanja u čisti kriminal, Sanader obavlja čišćenje stranke na dva načina: progonom pojedinaca koji mu se u bilo čemu suprotstave i zamjenom članskih iskaznica, koju u svojoj kontroliranoj i dirigiranoj umišljenosti shvaća kao stvaranje svoje vlastite stranke, koja s onom Tuđmanovom nema veze. To je sada njegova, reformirana, uljuđena, moderna stranka! Koju će ustrojiti tako da u njoj ne bude potrebe od lažiranja izbora! Naime, u njoj, po njemu, izbora, nakon lažiranih, i ne treba više biti! On će predlagati, a birači će aklamirati pljeskom i izvikivanjem njegova imena.

U funkciji koju je od početka ima, da stranku destruira i prilagodi svojoj destrukciji, nakon kriminalnog dolaska na njeno čelo i provedene čistke kadrova i članstva, Sanader je iz HDZ-a istisnuo Tuđmanovo domoljublje, državotvornost i vjernost demokršćanskim moralnim načelima, da bi sve to nadomjestio onim što je sam u sebi nosio, krimogenim klijentizmom u svim aspektima, klijentizmom koji se manifestirao kao posvemašnja korupcija u svrhu osobnog bogaćenja i trajnog zadržavanja na vlasti Taj klijentizam manifestan kao posvemašnja korupcija u pojedinim segmentima politike provodio je ovako:

Unutar stranke – stvarao je krug poslušnika koje je posebno nagrađivao i uvodio u kriminalne radnje; drugima je manipulirao fascinirajući ih svojim vještinama, znanjem i nedostižnošću u svakom pogledu; treće je ušutkavao bahatošću i prijetnjama da će biti marginalizirani ili odstranjeni. Rezultat je bio korupcija kao temeljni oblik ponašanja!

U javnosti – izigravao je uspješnog i modernog konzervativca koji se ne ponaša i ne živi na konzervativan način, već uživa život punim plućima; nudio je istu priliku svima onima koji ga biraju, slijede i podržavaju; i, gdje god se to dalo, a dalo se posvuda, potkupljivanjem bi ih vezivao uza se.

U medijima – ako je to mogao, kao što je mogao u slučajevima Slobodne Dalmacije i Novog lista, išao je na ruku vlasnicima u zamjenu za obećanje da u njihovim listovima ne će biti kritiziran, već hvaljen kao reformator i moderni konzervativac; a ako nije mogao podmititi koncern u cjelini, potkupljivao je novinare pojedinačno i tražio od njih da njega, kao konzervativca hedonista, hvale, a sve ostale iz vrha stranke, pogotovo ako su ostali vjerni Tuđmanu, nemilice kritiziraju kao nazadnjake i smetala njegovim reformama. Osim sebe sama, nikada nikoga od vodstva stranke nije štitio; suprotno, prepuštao je svakoga od njih da ga «vučji čopor» raskida pa mu je kadrovsku politiku dobrim dijelom vodio upravo lijevi «vučji čopor».

U vanjskoj politici – prodavao je hrvatske nacionalne interese ni za što, za tapšanje po ramenima, da bi nahranio svoju taštinu, a mnogo češće na korist svoje kese i svog džepa. Za što su najbolja potvrda sudski procesi koji se sada vode protiv njega. Na taj je način zgrnuo veliko bogatstvo, čiju veličinu, bez obzira na islijeđivanja nikada nitko ne će otkriti. Hoće li to bogatstvo utjecati na ishod suđenja? Pred nama su dani koji će na to pitanje odgovoriti.
U odnosu prema Domovinskom ratu i dragovoljcima Domovinskog rata - deklarativno prvi među zaštitnicima i poklonicima, uz dopuštenje svima onima koji su to doista i bili da deklariraju i zaštitu i poklonstvo, a na djelu je nemilosrdno provodio politiku sublimiranu u krilatici, koju je lukavstvom uspio drugomu staviti u usta, «locirati, identificirati i transferirati», uz dodatak denuncirati i osuditi. Tu, pak, nije dopuštao ni jednom članu vodstva da se od te dvolične politike distancira! A nekmoli da bi joj se netko usprotivio! Dvoličnost je proglasio nacionalnim interesom!
Da bi trajno u svojim rukama zadržao tu, u materijalnom i duhovnom smislu, korupcionašku politiku, s primjenom dvoličnosti u svakom segmentu, a posebno u dva posljednja, unutarstranačku je demokraciju, izmjenama statuta, uvođenjem zatvorenih lista, sazivanjem stranačkih sabora od deset tisuća ljudi i izborom sebe i ostalog vodstva aklamacijama, i suspendirao, i ponizio i sveo na lakrdiju. Na sekvencu iz povijesnog filma u kojoj postrojene rimske legije izvikuju cara!

Vrhunac suspendiranja, poniženja i lakrdijanja s unutarstranačkom demokracijom, pred očima čitavog članstva stranke i pred hrvatskim narodom, bilo je njegovo «povlačenje» s mjesta predsjednika vlade i stranke. U tvrdnji Jadranke Kosor, koja će uslijediti tek kad se otkrije prava narav toga «povlačenja», da se ne može istovremeno i otići i ostati, sadržana je iiracionalnost Sanaderova odlaska ali i dubina i iskvarenost političkog uma koji je došavši na položaj kako je došao i s ciljem s kojim je došao, zgrnuvši brojnim korupcionaškim radnjama golemo bogatstvo, postao patološki bahat i bezobrazan do te mjere da je mogao povjerovati kako se doista može jednom otići da bi se doživotno ostalo na mjestu otkuda se već otišlo. Ne nudeći nikakav valjan razlog svoga «odlaska», osim da je završio jedan posao i sada prelazi na drugi, Sanader je tom varkom svu pozornost javnosti i stranke svratio na traganje za tim razlozima, sve kako bi prikrio prave namjere što se kriju iza njegova tobožnjeg odlaska.Nije to bilo nikakvo povlačenje iz politike, bilo je to samo prepozicioniranje korupcionaša koji je s nove pozicije namjeravao trajno zadržati političku moć i tako lakše zaštiti protuzakonito stečeno bogatstvo.
Da bi od sudskih progona zaštitio korupcijom, nacionalnom izdajom i dvoličnošću prigrabljeno bogatstvo, kad su se pokazale indicije da bi mogao biti otkriven pa izvrgnut isljeđivanju i suđenju, kako bi petrificirao svoju političku moć u novoj političkoj funkciji i čitavu stranku i njezino vodstvo učinio ovisnim o sebi i na taj ih način stavio u funkciju branitelja onoga što je korupcijom stekao, Sanader poduzima u demokraciji neviđene radnje: daje ostavku na mjesto predsjednika stranke i vlade i na taj način obznanjuje lažno povlačenje iz politike;protivi se mlakoj inicijativi nekih članova vodstva da se, ako već odlazi bez obrazloženja, sazove pravi izborni sabor; saziva masovni skup kao supstitut izbornom saboru; daje mijenjati Statut da bi se u njega ugradila odredba o institutu doživotnog počasnog predsjednika HDZ-a s pravom na doživotno članstvo u svim predsjedništvima koja će do kraja njegova života biti izabrana; daje sebe izabrati na to mjesto doživotnog počasnog predsjednika i doživotnog člana predsjedništva; i, najzad, s te pozicije, s pozicije doživotnog počasnog predsjednika oktroirao vodstvo i stranke i države. Pa koja je to demokracija vidjela! Eto, što čini protagonist ljevice u desno orijentiranoj stranci kako bi ju osramotio i pružio mogućnost ljevičarima da ju proglase kriminalnom organizacijom!

Nakon masovnog skupa kao supstituta izbornom saboru, na kojemu je izvršio sve to bezakonje, uza sva nastojanja nije postigao da zaživi njegova pozicija doživotnog počasnog predsjednika niti je postigao da oktroirano vodstvo stranke i države stavi u funkciju branitelja svoga na kriminalan način stečenog položaja i svoga također na kriminalan način stečenog bogatstva. Iznenađen tim neposluhom vodstva koje je sam oktroirao i tim oktroiranjem pokušao učiniti trajno ovisnim o sebi, doživotno počasnim predsjednikom, nasilnim je putem, kao što je i sve drugo do sada činio, pokušao ponovo zauzeti svu vlast u stranci i državi, ali od vodstva koje je sam izabrao biva brisan iz članstva stranke. Pogrešku je u procjeni ponašanja vodstva napravio slijepo vjerujući poslovici, koju će doskora i javno izreći, da «sam u jamu pada onaj tko pod drugim jamu kopa». Drugim riječima, vjerujući da oktroirano vodstvo ne će pod upitnik dovoditi ni njegovo kriminalno nagomilano bogatstvo ni njegov kriminalno stečeni status počasnog predsjednika, jer bi na taj način stavilo pod upitnik i svoje ponašanje dok je on te kriminalne radnje radio i svoj status stečen njegovim nezakonitim oktroiranjem. Bila je to logika prijestupnika, koja se, srećom, slomila na logici časnih ljudi i ljudi koji su, nakon prestanka fasciniranja njegovom osobom, došli pameti! Bez obzira kojim su se razlozima vodili - a bilo je tu zaista različitih razloga - svi koju su sudjelovali u obuzdavanju Sanaderova bezakonja i koji će, kad onemoguće njegov povratak, otvoriti kampanju borbe protiv korupciji u državi i u strankama, pa makar to i njih same dovelo u težak položaj, ono, da upadnu u iskopanu jamu, zaslužuju priznanje i šire nego im ga stranka može dati, zaslužuju priznanje države i društva u cjelini. Njihova hrabrost da to učine budi nadu kako je u stranci ostalo dovoljno snaga koje će ju oporaviti od sramote koju joj je nanio i destrukcije koju je u nju unio Ivo Sanader.

Ne treba mnogo pameti kako bi se shvatilo da Sanader ostaje u funkciji destruiranja i blaćenja HDZ-a i dok se njegovim fenomenom klijentizma i korupcije bavi sudstvo. To je bio u predizborno vrijeme, to je bio u tijeku izbora, to će ostati i nakon izbora, najvjerojatnije, i duže negoli istekne četverogodišnji mandat na proteklim izborima izabranim zastupnicima. Zato bavljenje onim što je taj projekt od početka značio ima onoliko smisla koliko će to pomoći organizacijskoj, duhovnoj i personalnoj obnovi HDZ-a.

BISKUP POZAIĆ - STEPINAC NAŠEG VREMENA

2012-02-11T02:59:00.000+01:00

Biskup Pozaić u prigodi obilježavanja Stepinčeva: Vraća li nam se to 1945.?

Petak, 10 Veljača 2012 21:59

"Pitanje poštivanja ljudskog života, na svim njegovim razvojnim razinama, pitanje je ljudskosti i pravednosti, pitanje je ljubavi prema čovjeku. Ljubav prema životu, kultura života, u temeljima je blagoslova obitelji i naroda", istaknuo je u prigodnoj homiliji zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić predvodeći misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u četvrtak 9. veljače, u okviru trodnevne priprave za proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca.

biskup Valentin Pozaić

Novi je nadbiskup bio darovan kao svjetionik i kao predvodnik Crkvi i narodu Hrvata u već prijetećim kobnim vremenima, rekao je mons. Pozaić osvrnuvši se na zahtjevno razdoblje u kojem je blaženi Stepinac postao pastir Crkve zagrebačke te svojim životom svima svjedočio neprolazne Božje istine i vrednote utemeljene na naravnom zakonu, upisanom u samoj naravi čovjeka.
>>Blagdani: Danas je Stepinčevo
Podsjetivši okupljene o dva puta u životu - o putu dobra i zla, o kojima od davnina govori 1. psalam, mons. Pozaić je rekao: "Jedan je put kulture života, a drugi je, put pošasti smrti. Jedna strana drži da u životu postoje načela i vrednote koje su stalne, postojane, nepromjenljive, utisnute u samu narav čovjeka: kao razumno umovanje, otvorenost transcendenciji, duhovna dimenzija postojanja, smisao i opravdanje života. Druga pak strana drži da ne postoji ništa stalno, trajno, sve je relativno u vremenu i mjestu i okolnostima. Ljudsko bi postojanje bilo uokvireno, prizemljeno u ovozemnu materijalnu postojanost tehnološkog razvoja."
Osvrćući se u propovijedi na više bioetičkih i moralnih pitanja, mons. Pozaić se osvrnuo i na aktualnu raspravu o izjavi ministra o početku ljudskog života: "Prošlih smo se dana naslušali začudnih antropologija i sofizama o čovjeku malom i velikom, moćnom i slabom. Morali smo slušati svakojaka govorenja o prvenstvu nekih interesa jednih nad temeljnim pravom na život drugih. Povod je bio novo-planirani zakon o umjetnoj, in vitro oplodnji. Sukladno zacrtanome, giljotina je proradila, nije zarđala: Glave članova 'Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju' već su se otkotrljale. Istini za volju: mandat im nije istekao, zakon se nije promijenio; promijenila se partija".
>>Bioetika se vraća u tokove marksizma
>>Bioetika: Kalauz-Đurić-Kangrga-Čović
Podsjetivši da su izjavu ministra o početku ljudskog života hrvatski biskupi ocijenili kao 'nestručnu, nehumanu, ideološki motiviranu', biskup Pozaić se zapitao: "Vraća li se to '45., kad je vrijedilo: Drug komesar je rekao: 'Nema Boga!' i - nema Boga. Danas drug komesar kaže: 'Nema čovjeka-embrija!' i - nema čovjeka-embrija. (...) Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas, zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale, ideološki zaslijepljene partijske stavove? Jednostavno: Moguće je – jer u Hrvatskoj nije provedena lustracija".
Kazavši da je na te začudne pojave reagirala 'Građanska inicijativa' pozivom na akciju: 'I ja sam bio embrij', kojom se htjelo "podsjetiti da svaki ljudski život počinje začećem, da je embrij od početka istinito ljudsko biće, baštinik dostojanstva i nepovredivih prava ljudske osobe, da ima pravo na poštovanje i temeljno pravo na život", mons. Pozaić je primijetio da s Markovog trga, gdje je putem elektronske pošte zaprimljeno silno mnogo zahtjeva za očitovanjem o takvoj izjavi, umjesto da stigne odgovor, Predsjednik vlade je prezreo primljene "emaile" nazvavši ih "spam" = smeće.
Valja se upitati, zaključio je mons. Pozaić: "Znači li to da su za Predsjednika vlade i svi ti hrvatski građani, koji su se usudili iznijeti svoje mišljenje, također: "spam" = smeće?! Koji si predsjednik vlade, demokratske, može to dopustiti, i opstati? Može onaj - totalitarne, iz '45.!"
"Na prežalosnom sramotnom procesu, iz onih drugarskih, navodno antifašističkih vremena, čula se riječ čovjeka smirene savjesti, riječ Blaženika: 'Moja je savjest čista!', istaknuo je propovjednik na kraju propovijedi, zaključivši da je Stepinčeva "savjest bila nježna, osjetljiva na dobro i zlo, Bogu i čovjeku vjerna".

Glas koncila / HRsvijet

TOMISLAV ĐONLIĆ GOSTOVAO U EMISIJI HTV-a 'RIJEČ I ŽIVOT'

2012-02-10T13:03:00.001+01:00

Tomislav Đonlić: Masovne likvidacije vršene su na temelju tzv. ׳crnih lista׳ koje su sastavljala partijska tijela i OZNA-a

Srijeda, 08 Veljača 2012 22:42

„Najveća zabluda svih totalitarnih ideologija, pa tako i komunizma, je zabluda da se nad svime može imati monopol, pa tako i nad poviješću i povijesnom istinom. Na određeni način može se ta povijesna istina, odnosno povijesna istraživanja, opstruirati i stavljati različite prigušnice na određene teze. Međutim, povijesna istina kao takva uvijek će naći svoj put do javnosti i u konačnici će biti spoznata, jer povjesničari i povijesna znanost kao struka, za razliku od totalitarnih političara, rukovode se povijesnim izvorima i dokumentima, što će pridonijeti da povijesna istina u konačnici bude spoznata“, kazao je prof. Tomislav Đonlić, nastupajući u HTV-ovoj emisiji "Riječ i život", urednika i voditelja Nene Kužine, u kojoj je bilo riječi o tome koliko je svećeništvo mučeništvo i kako je bilo na našim prostorima u prošlosti, pogotovo u razdoblju, i nakon, II. svjetskog rata.

Koji su stvarni uzroci i kako je uopće moguće da 663 katolička svećenika, redovnika, bogoslova i časne sestre Crkve u Hrvata budu na najgrublji način ubijeni a da nitko za to ne odgovara, bila je jedna od težišnih tema spomenute emisije.
Bakarićeve partijske upute o linču svećenstva i katoličke crkve
Izjava Vladimira Bakarića, izrečena na savjetovanju političkih komesara 06. veljače 1945., upravo u vremenu kad su se događali stravični komunistički zločini nad hercegovačkim franjevcima, citirana u spomenutoj emisiji, sasvim nedvosmisleno pokazuje kakav je odnos KPJ imala prema katoličkom svećenstvu.
>>Predstavljena zbirka dokumenata „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija“
„Popovi su nam neprijatelji. Katolička crkva je pripremala i odgajala sve što je ustaško i nezdravo u narodu. Vatikan je moćna snaga i mi s njima moramo biti oprezni. Budno pazite na svaki njihov korak i tražite intervenciju fronte“, stoji u Bakarićevoj izjavi od 06. veljače 1945.“, koju je citirao prof. Đonlić.
Raščlanjujući Bakarićeve riječi, profesor Đonlić je naglasio kako spomenuta izjava u vremenu u kojem je izrečena nije mogla značiti ništa drugo nego otvoreni poziv na linč svećenstva i katoličke crkve u Hrvata.
OZN-a i KPJ su pripremali „crne“ liste
„Uvidom u dokumentaciju koja je već dobrim djelom i objavljena, jasno je vidljivo da je partizanska borba, osim što je bila antifašistička, većim svojim djelom bila komunistička, boljševička revolucija koja je imala svoje konkretne ciljeve, od kojih je dolazak na vlast bio prioritetni cilj jugoslavenskih komunista“, smatra profesor Đonlić.
>>Tomislav Đonlić: Što kažu arhivi OZN-e o komunističkim zločinima u Dalmaciji?
Govoreći o tome kako je KPJ i vodstvo partizanskog pokreta, na putu prema vlasti, unaprijed planiralo obračun sa svim političkim neistomišljenicima, Đonlić naglašava: „Na putu do realizacije zacrtanih ciljeva komunisti su se nastojali obračunati sa svim svojim političkim neistomišljenicima. Upravo zbog toga vodstvo KPJ iniciralo je osnivanje OZN-e i KNOJ-a, čije su temeljne zadaće bile prikupljanje podataka i likvidacija tzv. narodnih neprijatelja“.
Kad je, pak, u pitanju sama definicija političkog, odnosno klasnog, neprijatelja, Đonlić smatra kako su to „najčešće bili ljudi koji se ničim nisu oglušili o NOP, nego su samo bili drugačijeg mišljenja od onog kojeg su zastupale komunističke vlasti, pa su se stoga našli na popisima tzv. narodnih neprijatelja koje je planski i programirano sastavljan počevši od samog vrha KPJ i Tita, do mjesnih partijskih organizacija i kasnije OZN-e“.
Likvidacije su vršene na temelju „crnih“lista
Dostupna dokumentacija pokazuje da su masovne likvidacije na kraju rata vršene upravo na temelju tzv. „crnih lista“ koje su sastavljala partijska tijela i OZNA-a
„Kad su u završnoj fazi rata partizanske vojne formacije ovladavale naseljenim mjestima, na scenu bi stupali OZN-a i KNOJ i po kratkom bi postupku, uglavnom bez suđenja, likvidirali sve one koji su se nalazili na tim „crnim“ listama“, zaključio je profesor Tomislav Đonlić.
Uz profesora Đonlića, na ovu su temu govorili župnik u Starom Pazinu vlč. Maksimilijan Ferlin i vicepostulator Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće" fra Miljenko Stojić.

Damir Šimić

SLUČAJ KRISTINE ĆURKOVIĆ JE SRAMOTA HRVATSKOG PRAVOSUĐA

2012-02-10T12:42:00.001+01:00

Kristina Ćurković komentirala današnje suđenje zbog skidanja zastave EU-a: Bilo je lažnih optužbi na suđenju

Petak, 10 Veljača 2012 08:30

Mlada aktivistica je u travnju prošle godine uklonila zastavu EU-a sa zgrade Gradskog poglavarstva zbog čega se je tereti za narušavanje javnog reda i mira. Na svom facebook-profilu komentirala je današnje suđenje u tom slučaju.
"Bilo mi je suđenje od 9i30 do 11 sati. Presudu čekam i obavjestit ću vas o njoj. Na suđenje je pozvana jedna pročelnica iz uprave grada Splita, te je izjavila da je vlasnik zastave Europske unije grad. Na pitanje o legalnosti postavljanja te krpe ne dobih odgovor. Bilo je lažnih optužbi (da su me zaustavili i oduzeli mi zastavu, a na snimci se sve jasno vidi. Čak sam sama zvala policiju). Sutkinja mi je rekla da ako poglavarstvo stavi talijansku zastavu, da ju nemam pravo skinuti! A Ustav kaže da mogu! Štitila sam dostojanstvo domovine, na ponos i diku svojih pradjedova (i prabaka). Nisam kriva, osim ako je u ovom sistemu zločin voljeti. Napisala sam završnu riječ, ako vas zanima mogu objaviti."

>>Kristina Ćurković skinula zastavu EU sa splitske Banovine!

>>Komunizam, četništvo i jugoslavenstvo pobili su milijun Hrvata (Video)

Kristina Ćurković objavila je i Završnu riječ na sudu:

"Časni sude,

i dalje se izjašnjavam da nisam kriva zato što sam štitila pravni poredak u Republici Hrvatskoj, jer sam bila primorana osjećajem dužnosti prema domovini za koju je prolijevana krv i koju smo krvlju obranili.

Republika Hrvatska je samostalna, suverena i nezavisna, te nije članica Eu, zbog toga taj predmet koji predstavlja tzv. zastavu Eu nema pravo visjeti na zgradi poglavarstva grada Splita. Mjerodavne institucije koje su dužne provoditi zakon i red su zakazale i nakon brojnih upozorenja od strane građana, te sam morala sama zaštititi ugled i Ustav Republike Hrvatske, na koji se pozivam, i u kojem je jasno propisano koja zastava i kada može biti izvješana. Svi zakoni su podložni Ustavu Republike Hrvatske.

Moj čin je isključivo politički čin i poticaj na razmišljanje Hrvatima, Hrvaticama i drugim građanima RH. Hrvatska ima svoje odredbe i propise kojih se moraju držati svi, počevši od vrha vlasti RH. Ako sam štiteći dostojanstvo i javno pokazujući ljubav u činu koji je pokrenut čistim domoljubljem, skidajući stranu zastavi i postavljajući zastavu Republike Hrvatske, optužena za remećenje javnog reda i mira, onda mi to govori da Hrvatska nije u rukama domoljuba, nego trgovaca. Trgovci zemljom očito žele prodati i ugušiti ovo malo dostojanstva što je ostalo u narodu. Trgovci trguju grobljem naših pradjedova označavajući obilježjima okupatora institucije, ali ne označuju grobove žrtava koje su položile život za samostalnu, slobodnu i suverenu Hrvatsku.

Imam pravo biti čuvar snova moga naroda. Naš san za slobodom i ostvarivanje sna za slobodnom Hrvatskom nitko neće ugušiti.

Ta zastava je predmet, ali taj predmet ima svoju simboliku i težinu. Kao što su u zadnjem ratu naši očevi bili primorani uzeti puške i braniti svoju zemlju, istim sam poticajem skinula zastavu i postavila onu zbog koje su bili mučeni, silovani, ubijani i masakrirani. Zastave imaju posebnu političku težinu jer simboliziraju vlast nad određenim teritorijem.

Časni sude, završit ću s ovom rečenicom:
Sloboda se ne prodaje ni za svo zlato svijeta.

Bio nam Bog u pomoći."
HRsvijet.net

NAŠA JE CRKVA PUNO VIŠE OD '8. KATA'

2012-02-09T11:41:00.001+01:00

VIDEO: Naša jeCrkva puno više od 8. kata!

Ljubavne afere,pedofilija, nepriznata djeca, borba za pozicije… To je Crkva kakvu nampredstavlja televizija – ona koju plaćamo vlastitim novcem, tj.pretplatama i poreznim davanjima.

Je li to doistaKatolička Crkva ili samo jedan vrlo mali – ljudski i grješni – dioveličanstvene stvarnosti u kojoj se dodiruju Nebo i zemlja, u kojoj se susrećuBožja ljubav utjelovljena u Isusu Kristu i grješni ljudi potrebni te Ljubavi…

Istinsku stvarnostCrkve možete osjetiti u ovom kratkom i vrlo dojmljivom video uratku kojiotkriva bit katoličkog identiteta. Slobodno ga podijelite s drugima.

I budite ponosni štoste katolici!

POGLEDAJTE VIDEO OVDJE: http://www.bitno.net/vjera/video-nasa-je-crkva-puno-vise-od-8-kata/

CRVENA I BIJELA HRVATSKA

2012-02-09T10:44:00.001+01:00

CRVENA I BIJELA HRVATSKA

Mene, rođenog na snijegu, bude sramota dok gledam što moji sadašnji susjediSplićani izvode na skijama na Kupresu. Sjetim se Muje kad je s Hasom bježao izzatvora a počeo padati snijeg. „Što ćemo sad?“ upita Mujo Hasu? „Ne brini Mujo,imamo lance“, smiri ga Haso. Tako i Splićani,krenu na Kupres tek kad snijeg solidno napada, a po ledu se i vraćaju. Sve bezproblema. Dok ne dođu u Split i zaborave lance. Ili je u pravu Kerumova Sekakad kaže da je većina onih što se ovih dana polomiše zapravo iz dalmatinskeZagore. Jer oni ne idu na Kupres ni u Austriju, nemaju lance, zimske gume ni zimske postole. A nije daleko od istine ni Braco Željko kad,ma kako nespretno, kaže da „bili cirkus“ nekima služi za odvlačenje pozornostijavnosti s bitnog na nebitno. Bivši i aktualni predsjednik se tako prepiru orastrošnosti, pokazujući svoje pravo lice, a Vlada bez-obraza povišiproračunsku stavku i jednom i drugom. Pa se vi birači smijte Braci i Seki, koji su se, usputrečeno, dvostruko osigurali od svih zamki nove vlasti.

Tko više piše o Planu 25 (%),tko prati što se zbiva u onoj drugoj, kako bi predsjednik Josipović rekao, crvenoj Hrvatskoj? Vlast šuti i radi(?), a oporbe (kao da) i nema. Nitko se ne usudi ni pitati koliko je državnihtajnika, zamjenika, pomoćnika, načelnika, tajnica i vozača otpušteno s posla izamjenjeno novom vojskom „zaslužnih“, „mladeži“, „stručnjaka“ sukladno novojpodobnosti. A tek slijedi „čišćenje“ konzulata, veleposlanstava, komora,upravnih i nadzornih odbora. Kad bi tu 'vojsku' smijenjenih i otpuštenih imaotko povezati, bili bi za mjesec dana treća najbrojnija hrvatska stranka. Upravo to će biti prvi pravi test ozbiljnihnamjera za preuzimanjem stranke svih spominjanih protukandidata Jadranke Kosor.Onaj koji tu vojsku pozove, organizira, eventualno pomogne da ne završe naZavodu za zapošljavanje, onaj tko već sad argumentirano, analitički utemeljeno,glasno postavi pitanje „nove podobnosti“, može računati dugoročno, možda već naSaboru u svibnju, na pobjedu unutar HDZ-a. Onaj tko, uz unutarstranačku borbu,ne zaboravi temeljnu ulogu opozicije, tko se usudi ne samo kritizirati vlastnego vizionarski iznositi nacrt mogućeg puta izlaska iz krize , taj je, kako jeznao pisati pokojni C. G. Strohm, „uhvatiosvog boga Kairosa za čuperak“. Taj će biti ne samo predsjednik desanaderiziranog, novog, jakog, retuđmaniziranog HDZ-a, nego i vođasvekolike hrvatske demokršćansko-pravaške strane.

JE LI VRAG U LIVOM KOLU IL'U DESNOM VOLU?

Zato se ne slažem s prijateljima koji su HDZ, s ne-znam-kakvim-vodstvom,prekrižili i odbacili zauvijek, nabrajajući stalno iste grijehe stranke, ukojoj je zastava demokršćanstva odavno spuštena na pola koplja, u kojoj jemnogima „pohlepa pojela srce“ (J. Jović), u kojoj je kadrovska inflacija dovela do toga da su vozači autobusa bilimeđu najuspješnijim zastupnicima, šefovi lokalnih poreznih ispostava supostavljani za dopredsjednike Vlade, stranke čija je mladež morala pravac sfaksa na posao, a iskusne i stranci odane sveučilišne profesore se za savjetpitalo tek kad je „vrag došao po svoje“.S druge strane, taj i takav HDZ, kriminaliziran, ocrnjen, klanovski podijeljen,u sebi rastočen, ni-pokret-ni-stranka, s više poznatih imena u Remetincu negona Trgu žrtava antifašizma (sic!), uspije kao „manje zlo“ u hrvatski Saboruvesti ni manje ni više nego 43 zastupnika. A svi mi koji mjesecima i godinamapišemo o tim i takvim devijacijama u HDZ-u (ne čitajući izgleda ni jedandrugoga), organiziramo se kroz stranke i strančice, 'pokrete', zadruge iudruge, nove i one 150 godina stare, uspijemo na koncu imati jednu zastupnicu!?Više od 30 % glasova (koji su potvrđeni i referendumom) smo uspjeli u ništapretvoriti. Nije vrag samo u „lijevom kolu“ (mediji, izbornapravila, nedostatak novca), nego još više u „desnom volu“(uskogrudnost, sujete, nepoznavanje temeljnih pravila politike, komunikacije,psihologije,...).

Ako taj i takav HDZ godinama uspijeva prevariti, podijeliti, zavaditi tzv.„desnicu“ i „zavarati“ konzervativne birače, ako je većina birača ilinezainteresirana ili uvjerena da za Hrvatsku EU nema alternative i da jošuvijek „nema te cijene koju nismo spremni platiti za taj cilj“, ako s tim itakvim HDZ-om, prije nego s bilo kakvom 'desnicom', razgovara većina biskupa isvećenika, ako će par stotina izaslanika iz Europe, Kanade i Amerike doći uLisinski, „kao nekad – uzdignute glave“,zašto se ne bismo vratili u „svoju kuću“ i mi koji smo joj postavljali temelje,mi koji smo patenirali ZNA SE !, kojismo se godinama unutar stranke hrvali s kumrovečkom večernjom školom i tu bitkuu više navrata gubili. Kako bilo, i sutra bi nas preko Crvenog mora u Obećanu zemljutrebao voditi ovakav ili onakav HDZ. Zato, bili mi u njemu ili uz njega, nijesvejedno tko će biti kapetan tog solidno izbušenog broda. Na nama je hoćemo limu pomoći graditi novi snažni brod ili ostati svatko u svom čamcu, vrteći se ukrug, držeći čvrsto u ruci samo desno veslo, dok ne potonemo. (Nadam se da jošnismo). Napisao sam stranice i stranice protiv Sanadera i „njegova“ HDZ-a. I nebih povukao ni riječ. Ali, politika nije statika kao što ni jedna stranka, ijoš više jedan pokret, ne može opstati bez unutarnje dinamike, realnosprovedivog programa i mudrog vodstva, s makar malo više karizme nego ju jeimao HDZ zadnjih deset godina. Na koncu, ako 20. svibnja shvatimo da smo jošjedanput „preveslani“, nitko nikomu ne će braniti stvarati novi TREĆI PUT (potko zna koji put). Do tada će se zasigurno stabilizirati i BIJELA, ledomokovana Hrvatska. Oni koji prežive poplavu, čekat će nove rijeke, rijeketurista. I nove (izvanredne!) izbore.

(i.b)

OTPAD KAO SIROVINA

2012-02-08T19:04:00.001+01:00

Otpad počnimo tretirati kao vrijednu sirovinu

Zagreb, 08. veljače 2012. - Ministrica Holy ističe da će ustrajati u realizaciji svojih ideja te da nas očekuje prava revolucija u načinu upravljanja otpadom, ali i zaštićenim područjima u Hrvatskoj, stoji u priopćenju Ministarstva zaštite okoliša i prirode prema pisanju Slobodne Dalmacije. Intervju citiramo u cijelosti.

"Za razgovor s ministricom zaštite okoliša i prirode dr.sc. Mirelom Holy imali smo više nego dovoljno razloga. To više što su njezin entuzijazam, poznavanje problematike i vizija novih modela zaštite okoliša i prirode pravo osvježenje i značajan iskorak za našu zemlju.

Kako objašnjavate pripajanje prostornog uređenja Ministarstvu graditeljstva s obzirom na to da je Plan 21 najavljivao ostanak prostornog planiranja unutar Ministarstva zaštite okoliša?

Nakon izbora naši koalicijski partneri iz HNS-a inzistirali su na tome da prostorno uređenje bude u istom resoru s graditeljstvom. Njihovo je mišljenje da bi razdvajanje resora prostornog planiranja od graditeljstva moglo prouzročiti probleme u procesima ishođenja dozvola. Ja nisam podržavala tu ideju, ali njihovi su argumenti pobijedili.

Lani su iz većeg dijela sektora zaštite prirode prikupljeni prijedlozi za izmjene Zakona o zaštiti prirode. Planirate li iskoristiti te prijedloge i donijeti novi Zakon o zaštiti prirode?

Da. Planiramo u prvoj polovici godine izraditi novi Zakon o zaštiti prirode koji će biti jednostavniji i provediviji, a donijet će i velike promjene u sustav upravljanja zaštićenim područjima.

Možete li biti konkretniji?

Planiramo utemeljiti Nacionalnu parkovnu agenciju koja bi upravljala svim nacionalnim parkovima i parkovima prirode na jedinstven način i po vrhunskim stručnim kriterijima. To bi omogućilo racionalizaciju, ali i znatno veću stručnu specijalizaciju stručnjaka i stručnjakinja koje/i sad u pravilu rade samo u jednom parku, a ovako bi radili/e u većem broju parkova u kojima je potrebna njihova specifična ekspertiza. Nacionalna parkovna agencija ukinula bi potrebu za upravnim vijećima u parkovima te potrebu za ravnateljima/cama koji/e su, nažalost, često funkcionirali/e kao lokalni politički komesari.

Od veljače 2011. svjedočimo sukobu sektora ribarstva i zaštite prirode oko regulacije ribolova u parkovima prirode. Što planirate poduzeti kako bi konačno zaživjela međusektorska suradnja i otvorila se konstruktivna rasprava o temi upravljanja biološkim bogatstvom mora?

Nećemo dopustiti da se pod alibijem tradicionalnih gospodarskih praksi u parkovima događaju aktivnosti koje imaju poguban učinak za biološku raznolikost mora u zaštićenim područjima. Planiramo Ministarstvo učiniti onim što je već davno trebalo postati – središnjim koordinativnim ministarstvom za realizaciju projekta održivog razvoja Hrvatske na što nas tjeraju razne konvencije i EU direktive, ali i deklarativno političko opredjeljenje Hrvatske.

Planira li država početi primjenjivati instrument prava prvokupa i otkupljivati nekretnine unutar zaštićenih područja sukladno Zakonu o zaštiti prirode? Do sada država nije pokazivala neki posebni interes za otkup nekretnina u zaštićenim područjima te se nužno postavlja pitanje svrhe proglašavanja i postojanja zaštićenih područja u RH.

Otkup ovisi o sredstvima koja su nam i koja će nam biti na raspolaganju. Novim Zakonom o zaštiti prirode planiramo uvesti reda u financiranje projekata zaštite prirode i osloboditi sredstva koja nam i sada stoje na raspolaganju (primjerice sredstva od ulaznica u parkove), ali se koriste potpuno nenamjenski za svrhe koje nemaju nikakve veze sa zaštitom prirode. Ne smatram da nekretnine u NP-u i PP-u nužno moraju biti u državnom vlasništvu da bismo imali svrhovitost zaštićenog područja. Moramo educirati ljude da i u NP-u i PP-u mogu živjeti i da pri tome svojim praksama ne moraju degradirati okoliš i prirodu. Parkovi ne smiju biti konzervirana staništa namijenjena za isključivi estetski užitak ljudskih posjetitelja, već moraju biti prirodni okoliš u kojem je moguć održiv suživot raznih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i čovjeka. Dakle, umjesto konzervativnog namjeravamo imati proaktivni pristup zaštiti prirode.

Bivša vlast izradila je novi prijedlog Zakona o otpadu i organizirala javnu raspravu, međutim Zakon nije usvojen. Hoće li Ministarstvo nastaviti ovaj proces?

Planiramo izraditi novi Zakon o otpadu koji će biti usklađen s novom Okvirnom direktivom o otpadu te koji će donijeti obvezu hijerarhije postupanja s otpadom, odnosno primarne selekcije na mjestu nastanka otpada. Od ovog koncepta nećemo odustati jer do 2018. godine moramo uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom.

Na koji način mislite potaknuti provedbu novog zakona s obzirom na to da je dosadašnja praksa pokazala kako većina gradova/općina izbjegava ovu obvezu?

Političkim i strogim financijskim sankcijama za jedinice lokalne samouprave koje ne uvedu hijerarhiju postupanja s otpadom. Također i drakonskim financijskim kažnjavanjem neodgovornih pojedinaca. Oni/e koji/e će se odgovorno ophoditi prema otpadu osjetit će to na manjim računima za odvoz otpada, dakle kolokvijalno rečeno – mrkvom i batinom. Umjesto birokratskog planiranja i izrada planova gospodarenja otpadom, želim vidjeti stvarne promjene u praksi, i za to mi nisu potrebni planovi na lokalnim razinama. U svim razvijenim zemljama otpad je iznimno tražena korisna sirovina koja postiže visoke cijene na tržištu i međunarodnim burzama. Hrvatska nije dovoljno bogata zemlja da se sa svojim otpadom ponaša kao sa smećem. Istina je da će ljudi morati promijeniti navike, ali to nipošto neće iziskivati pretjerani angažman. Dilema je zapravo slijedeća: hoćemo li biti lijeni i neambiciozni i dalje ići linijom manjeg otpora i tretirati otpad kao problem, ili ćemo biti mudri i proaktivni, i učiniti dobro za nas same (rast gospodarstva i novo zapošljavanje) i za okoliš (bez deponija koji kontaminiraju okoliš) i otpad početi tretirati kao iznimno vrijednu sirovinu i priliku za bolji razvoj Hrvatske. Drugi su mogli, ne vidim zašto ne bismo i mi."

Autor/Izvor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA / MZOIP.hr / Slobodna Dalmacija

P. VANDOREN SE SASTAO S MINISTRICOM M. HOLY

2012-02-08T10:29:00.000+01:00

Ulaganja u zaštitu okoliša: Sastanak veleposlanika Vandorena i ministrice Holy

Zagreb, 07. veljače 2012. - Šef Delegacije Europske unije (EU) u Republici Hrvatskoj veleposlanik Paul Vandoren sastao se danas s ministricom zaštite okoliša i prirode Mirelom Holy i pritom naglasio da će Hrvatskoj nakon pristupanja biti dostupni strukturni instrumenti za daljnja ulaganja u infrastrukturu zaštite okoliša, priopćeno je danas iz Delegacije EU u Hrvatskoj.

Veleposlanik Vandoren i ministrica Holy stoga su se na prvom službenom sastanku složili da bi hrvatske vlasti trebale pozorno pratiti dobru provedbu projekata u tijeku i natječaje za nove projekte.

Veleposlanik Vandoren posebice je naglasio važnost da se ne izgubi ritam reformi potrebnih za uspješnu provedbu odredaba acquisa vezanih uz zaštitu okoliša i prirode do i nakon pristupanja Hrvatske EU, stoji u priopćenju.

Također, izrazio je zadovoljstvo napretkom postignutim vezano uz projekte infrastrukture za okoliš financirane u sklopu komponente III Instrumenta pretpristupne pomoći IPA, posebice potpisivanje ugovora o radovima u području upravljanja krutim otpadom te vodoopskrbe i pročišćavanja otpadnih voda u ukupnom iznosu od gotovo 112 milijuna eura. [Hina]

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA

JAVITE SE SAVEZU ZA ENERGETIKU AKO VAM TREBA SAVJET O EU FONDOVIMA

2012-02-08T10:23:00.000+01:00

EU PROJEKTI i Savez za energetiku Zagreba sklopili dugoročni sporazum o suradnji

Zagreb, 07. veljače 2012. - EU PROJEKTI, obrt za poslovno savjetovanje, i Savez za energetiku Zagreba danas su sklopili dugoročni sporazum o suradnji na području pružanja usluga savjetovanja o EU fondovima.

Ovim je iznimno važnim sporazumom Savez za energetiku Zagreba zaokružio cjelovitost usluge 'Desk Europske unije za obrtnike, male i srednje poduzetnike' koju uključuje, osim Saveza kao koordinatora, Europsku poduzetničku mrežu Hrvatske u pogledu informiranja, savjetovanja i pronalaženja partnera na razini Europske unije, Banco Popolare Croatia d.d. u području financiranja i EU PROJEKTE u području osnovnog savjetovanja obrtnika i poduzetnika o mogućnostima korištenja EU fondova, izrade stručnih elaborata u svrhu identifikacije mogućnosti obrtnika i poduzetnika u EU fondovima i natječajima, identifikacije mogućih projekata za obrtnike i poduzetnike, sastavljanja projektnih prijava i druge projektne dokumentacije, identifikacije proračunskih stavki i izrade detaljnog proračuna projekta, usmeno i elektronsko savjetovanje obrtnika i poduzetnika u skladu s dogovorom te edukaciju u skladu s potrebama obrtnika i poduzetnika.

Na takav način Savez za energetiku Zagreba uspostavio je jedinstveni okvir s ciljem pomoći obrtnicima, malim i srednjim poduzetnicima u pogledu korištenja fondova Europske unije u području energetike i zaštite okoliša.

Područje djelovanja EU PROJEKTI

Project pipeline - Izrada baze strateški važnih projekata koje je potrebno dalje razrađivati s planom razrade i financiranja

Na temelju strateških ciljeva klijenta definiraju se ključni razvojni projekti (oni koji su prioritetni, imaju najveći mogući učinak, najmanje preduvjeta za implementaciju te najveću mogućnost financiranja) i mogući izvori za njihovo financiranje.

Ispunjavanje relevantnih baza podataka potrebnih za sudjelovanje u EU natječajima (PADOR, Idealist, Cordis URF, imenovanje LEAR predstavnika)

Klijent i njegove aktivnosti postaju vidljivi na razini tražitelja partnera, povećava se mogućnost promptnog uključivanja u EU projekte koji su u fazi pripreme i formiranja te su ispunjeni osnovni preduvjeti za sudjelovanje u EU projektima.

Pronalaženje partnera za provedbu projekata (partner search)

Pretraživanjem baza podataka i recentnih objava za traženje partnera određenog tipa, kontaktiranjem potencijalnih partnera i suradnika, iskazivanjem interesa za suradnjom u već postojećim konzorcijima koji se formiraju za potrebe prijave određenog natječaja, klijentima se omogućuje stvaranje vlastitih i stupanje u već postojeće konzorcije koji su često nužan preduvjet za sudjelovanje u natječajima.

Priprema svih projekata koje će se prijavljivati na natječaje stranih ili domaćih donatora ili financirati vlastitim sredstvima u ugovorenom periodu (dizajn projekta i izrada projektne dokumentacije)

Po pronalasku i definiranju natječaja za prijavu projekta ili po stupanju u postojeći konzorcij, definiraju se aktivnosti potrebne za prijavu projekta, vrši se analiza obrazaca, izrađuje se prijedlog aktivnosti, rezultata i ciljeva te prijedlog proračuna projekta kako bi u zadanim rokovima mogli biti dostavljeni instituciji koja je nadležna za provedbu natječaja.

Tehnička pomoć u provedbi projekata koji se provode u ugovorenom periodu (administrativno i financijsko vođenje projekata u skladu s pravilima EU te dodatno savjetovanje glede sadržajne provedbe projekta)

Podrazumijeva pružanje stalne podrške projektnom timu klijenta u administrativnoj i financijskoj provedbi projekta, savjetovanje glede javnih nabava u sklopu projekta, usklađivanje s financijskim pravilima natječaja, pomoć prilikom izrade izvještaja za potrebe projekta, provedbu evaluacije, komunikaciju s klijentom putem e-maila, telefona, sastanke i konzultacije unutar ureda kako bi projekt proveden u skladu s pravilima, projektna sredstva potpuno utrošena, pravovremeno i precizno napisani projektni izvještaji i provedena evaluacija, a po potrebi i revizija.

Monitoring i evaluacija projekata

Podrazumijeva nadzor nad provođenjem projektnih aktivnosti, upozoravanje na probleme i rizike, kašnjenje u provedbi i predlaganje rješenja za rješavanje problema te kompletnu evaluaciju projekta kako bi se izbjegle standardne greške koje se pojavljuju prilikom provedbe projekata te kako bi naši klijenti bili u mogućnosti potpuno se usredotočiti na aktivnosti koje provode u sklopu projekata.

Strateško i operativno planiranje

Znači izradu strateškog i operativnog plana za klijenta u skladu s potrebama i uz interaktivni pristup. Ove aktivnosti osiguravaju sustavni način promišljanja o budućnosti organizacije, prepoznavanje mogućih područja djelovanja i onih manje izvjesnih, pozicioniranje organizacije u skladu s budućim mogućnostima, pomoć pri stvaranju jakog tima, osiguranje bolje raspodjele sredstava, usuglašavanje smjernica djelovanja te postavljanje temelja za uspostavljanje učinkovitosti u radu organizacije.

Promotivne aktivnosti i vidljivost projekata

Izrada plana promotivnih aktivnosti u projektu, organizacija i provedba konferencija za medije, izrada brošura, letaka, publikacija i ostalih promotivnih materijala s ciljem postizanja dobre vidljivosti projekta u javnosti. Uspješno osmišljeni, izrađeni i diseminirani promotivni materijali te uspješno provedena promotivna kampanja, osiguravaju prepoznatljivost projekta i klijenata u zajednici.

Za više informacija posjetite www.eu-projekti.com.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA

INTERVJU S DR. ČUVALOM KAO DIJAGNOZA STANJA NACIJE

2012-02-07T11:39:00.000+01:00

Razgovor s dr. Antom Čuvalom

Dr. Čuvalo, za početak razgovora zamolio bih Vas da ukratko prokomentirate rezultate nedavnog referenduma oko pristupanja Hrvatske u EU te općenito situaciju u zemlji. Ili – da se poslužimo s malo patetike – je li ovo Hrvatska koju ste sanjali?

Počet ću od kraja Vašeg pitanja, bliže mi je srcu. Hrvati koji su željeli slobodu i državu svog naroda i za to se borili, doma i u svijetu, zasigurno su sanjali drugačiju Hrvatsku od ove koju danas imamo. Ali imajmo na umo, to je bio ideal, naš san i ljubav... To nam je davalo poticaj i snagu u radu za domovinu da bi u njoj hrvatski narod i svaki pojedinac mogao u slobodi živjeti, stvarati, napredovati, doprinositi boljitku osobnom i drugih ljudi s kojima dijeli ovaj komadić zemlje i svoj povijesni trenutak. Koliko je samo ljudi za taj hrvatski san dalo živote i godina zatvora!

Ali, idealna Hrvatska, kao ni jedna druga država ili društvo, ne postoji niti će ikada postojati. Poznata nam je ona grčka mudrost koju je Preradović lijepo sročio »Stalna na tom svijetu samo mijena jest«. I kad bi, recimo, mogli dostići idealnu točku u životu, u društvu, gospodarstvu... to bi onda bio i kraj onog po čemu se razlikujemo od svih drugih stvorenja: naša kreativnost bi stala, ne bi više bili ono što jesmo: Božji partneri.

Da budem konkretniji, znam da je nemoguće imati idealnu Hrvatsku, ali ipak sam očekivao bolju nego što je danas. Moglo je i trebalo biti bolje. I kao narod i pojedinci možemo puno bolje! Imam nekakav čudan osjećaj, kao da je nekom bilo stalo da ne bude bolje, da dokaže da ne znamo, da ne možemo... Dakle, da je donedavna propala satrapija bila dobra. Nekima je zasigurno i bila bolja.

Uz ovo i jedna pričica iz mog američkog života. Krajem Sedamdesetih bio sam među Hrvatima Los Angelesa i dok sam se družio s ljudima, nakon moga kraćeg izlaganja, dođe se upoznati starija gospođa za koju sam znao, ali nisam imao prigode prije susresti. Bila je to Stana Majić rođena Bilić, rođakinja mog oca. Ona je početkom 20. stoljeća kao djevojčica otišla s obitelji u Kaliforniju. Poluge moćiI sad mislim da je bilo i ima onih koju su mogli i mogu biti dobri lideri u ovom narodu, ali povijesna bujica je izbacila na površinu previše pljeve koja se mota kako vjetrovi pušu, a poluge moći su ostale u starim strukturama i nikako iskoračiti iz tog guvna na kojem se vitla previše pljeve i prašineGovorila je engleski kao prava Amerikanka, ali i hrvatski kao da nikad nije otišla iz rodnog kraja. Obitelj joj je bila vrlo djelatna u hrvatskoj zajednici. Sin Leo, premda vrlo uspješan profesionalac, neumorno je radio među Hrvatima, posebice tijekom Domovinskog rata i poraća. Zašto ovo iznosim? Tijekom druženja s tetom Stanom, ona me ozbiljno upita: "Sinko moj, vi se za Hrvatsku mučite i borite. I ja se nadam da će ona jednog dana biti slobodna. Ali, kad to bude, ima li tko tu državu predvoditi?" A ja tad sa zanosom nabrojim imena poznatih Proljećara kao dokaz da imamo ljudi od znanja i karaktera koji mogu stati na čelo države. Češće se sjetim moje tete Stane! Bilo je to pitanje puno mudrosti i životnog iskustva.

I sad mislim da je bilo i ima onih koju su mogli i mogu biti dobri lideri u ovom narodu, ali povijesna bujica je izbacila na površinu previše pljeve koja se mota kako vjetrovi pušu, a poluge moći su ostale u starim strukturama i nikako iskoračiti iz tog guvna na kojem se vitla previše pljeve i prašine.

Ali sad ne smijemo plakati nad izgubljenim vremenom i današnjim prilikama. Ideal o osobnoj i zajedničkoj boljoj budućnosti ne smijemo nikad izgubiti iz vida. Svi mi, posebice mladi, trebamo imati osobni i zajednički ideal i ponos, uvijek sanjati i stvarati! Ne sjediti i sanjariti, nego imati jasne ciljeve, zagrnuti rukave i raditi. I kad nemamo stalnog posla ne smije se sjediti i plakati. Treba djelovati, višestruko djelovati! Jedino tako možemo stvoriti sebi bolji život, bolje društvo i bolju Hrvatsku.

Što se tiče referenduma i našeg ulaska u EU, podosta je već rečeno i napisano o mogućoj (ne)legalnosti i (ne)legitimnosti tog čina, o našoj "jedinoj opciji" (ako je jedina, onda izbora nije ni bilo), o kampanji jednoumlja i pranja mozgova, o glasnoj poruci većine koja nije izišla na referendum, itd. Ali sad je to gotov čin. Iako je to tako, natuknut ću nekoliko misli o tom našem skorom ulasku u EU.

Međunarodne prilike poslije Prvoga svjetskog rata, igre tadašnjih moćnika, potpomognuti manjom, ali utjecajnijom skupinom naše slavofilne i jugofilne elite, izveli su hrvatski narod iz njegova tisućljetnog kulturnog prostora i odveli na jednu vrlo trnovitu stranputicu. Pokazalo se da je to bio veoma krvav "križni put". Krv je počela teći čak i prije nego su naši "napredni domoljubi" pošli u Beograd prenijeti žrtvu na oltar velikosrpskom idolu zagrnutom u jugoslavenski plašt. O Bleiburgu i komunističkom teroru da i ne govorim. A onda Vukovar i sve što on simbolizira!

S propašću jugotvorevine, hrvatski narod je otpočeo svoj "put doma", povratak samom sebi i svojoj kulturnoj baštini koja je bila zatajivana i uništavana. Ali taj proces povrataka je također mukotrpan i složen. Svjedoci smo da su dugotrajna indoktrinacija i odnarođivanje imali svoje posljedice. To vidimo na svakom koraku, a najlakše je to zamijetiti u medijima i školstvu. Još imamo, na primjer, čuvare povijesnih "istina" iz nedavne prošlosti, a na TV stalno slušamo o "našoj zemlji", "našim krajevima", "našim građanima" "regiji", a da o sadržaju i ne govorim. Sreća je, hrvatski su povijesni i kulturni temelji čvrsti, "pisani na stini", i uvijek je bilo oni koji su čuvali i branili kulturna bogatstva što primismo od svojih pradjedova. Tu baštinu treba danas u slobodi (nad kojom ipak netko stalno dežura da je ne bude previše) upoznavati i brižno gajiti, a ni po koju cijenu prodati, unajmiti, ujarmiti ili utopiti.

Ako želimo biti "doma" u tom našem novom/starom europskom kulturnom društvu, moramo se osjećati i uistinu biti ravnopravno s drugima. A da bi bili cijenjeni, moramo mi sami sebe, to jest svoju baštinu, kulturu, prošlost, državu i narod cijeniti i voljeti, a ne podcjenjivati, omalovažavati i zatajivati. To se zamjećuje među našom "elitom", valjda da bi sebe istakli da su napredniji, kulturniji, globalniji od "neuke mase" i "konzervativnih ognjištara". A da bi imali pozitivan osjećaj o sebi osobno i svom narodu, moramo biti dobro ukorijenjeni i definirani. Takve će nas i drugi prihvatiti i poštivati.

Stariji čitatelji ovih redaka sjetit će se Otvorenog pisma Petra Šegedina Stipi Šuvaru iz 1987. godine, a mlađima preporučujem da ga pronađu i pročitaju. Šuvar je tada bio "sekretar za prosvjetu i kulturu" i zastupao je da se građani štoviše upisuju kao Jugoslaveni ili anacionalni. "Vi ste po porijeklu (rekoste mi) Portugalac, a ni seljak niste (rekoste mi također), da bi ste mogli nositi u sebi taj prezreni kompleks o hrvatskom književnom jeziku. Vas, tako, nikad nije zanimao problem ljudskog ukorijenjenja, pa tako ni onaj nacionalnog." Tako Šegedin drugu Šuvaru. Ali strah me je da među našom "elitom" pa i onom koja će nas predstavljati i EU ima podosta Šuvarovih sljedbenika, samo što su vremena drugačija i sad su okrenuti i prema drugoj strani svijeta, ali ipak ne mogu prekriti Šuvarovski (zlo)duh u kojem su odgajani.

Više puta nam se prodavala i prodaje ideja bajoslovnog svijeta s mističnim granicama univerzalizma u kojem ćemo kao odnarođeni pojedinci biti slobodni, ravnopravni, bezbojni... i sretni, ali takav svijet ne postoji. Biti istovremeno svjetski i svoj obogaćuje svakog od nas. Treba imati globalnu i europsku svijest, ali istovremeno biti dobro ukorijenjen u svoju kulturnu baštinu, te raditi za dobro svog naroda, svoje države. Ako nećemo mi, tko će drugi!

Jedna usputna zgodica iz mog djelovanja u Americi. Negdje polovicom sedamdesetih bio sam pozvan od vlade u Washingtonu na sponzoriranu konferenciju u Clevelandu Stvarna ostavštinaStrah me je da među našom "elitom" pa i onom koja će nas predstavljati i EU ima podosta Šuvarovih sljedbenika, samo što su vremena drugačija i sad su okrenuti i prema drugoj strani svijeta, ali ipak ne mogu prekriti Šuvarovski (zlo)duh u kojem su odgajanio etničkim susjedstvima u velikim američkim gradovima. Nakon uvodnih izlaganja bili smo podijeljeni u radne skupine i ja se nađem s američkim Poljacima, Talijanima, Ukrajincima... Gotovo su svi bili iz puno većih etnički skupina nego ja. Nakon jedno pola sata razgovora, analiza i diskusija, jedan američki Poljak mi onako usput ali glasno reče: gosp. Čuvalo, vas Hrvata nema koliko nas drugih, ali ste kao sol i papar u hrani. Bez vas bi hrana bila bljutava. Zahvalio sam mu na tako lijepom komplimentu Hrvatima. Ali sol ne smije obljutaviti i papar ishlapiti! Zato, u EU i svagdje u svijetu možemo biti sol i papar, ali samo ako budemo ono što jesmo! To bih posebice preporučio našim mladim ljudima koji su već otišli ili jedva čekaju poći tražiti sreću u svijetu. Nemojte sami sjeći svoje korijene, nego ih stalno dohranjujte i jačajte ma gdje god bili. Nemojte zaboraviti tko ste i od kud ste. Neka vam Hrvatska bude stalno boravište, a sve drugo privremeno. Bit ćete sretniji i plodovi će vam biti bogatiji. To vam govorim iz osobnog iskustva.

Nadalje, mi smo zemlja u tzv. tranziciji. Tu se obično misli na gospodarstvo - prelazimo iz socijalističkog u kapitalistički sustav. Ali prije nego se mi budemo osjećali "doma" u tom novom svijetu koji će nam, naime, donijeti bolju sreću, naša transformacija mora u prvom redu biti osobna i društvena. Naša transformacijaPrije nego se mi budemo osjećali "doma" u tom novom svijetu koji će nam, naime, donijeti bolju sreću, naša transformacija mora u prvom redu biti osobna i društvena. Svjedoci smo plodova gospodarske "tranzicije", koja je do sad bila bez one osobne, društvene, nacionalneSvjedoci smo plodova gospodarske "tranzicije", koja je do sad bila bez one osobne, društvene, nacionalne. O ovoj temi sam još 1990. objavio članak u tadašnjoj emigrantskoj Hrvatskoj reviji upozoravajući na probleme koji nas čekaju i potrebi "druge revolucije". U svezi tog članka dobih pismo i od jednog dobrog i dragog profesora iz Zagreba koji me, među ostalim, upita tko će tu "drugu revoluciju" u Hrvatskoj povesti i provesti. Ali taj proces mora biti odozdo prema gore, od pojedinca, udruga, škole, medija, Crkve, ustanova... Nitko neće i ne treba to za nas učiniti. Neka svatko počne od sebe i Hrvatska će biti bolja, neizmjerno bolja za kratko vrijeme. Bolja i od društva u koje ulazimo. Sve se može ako se hoće! U ovoj transformaciji naša "elita", umjesto da bude prava elita i prednjači, postala je glavna kočnica tako potrebnih zdravih promjena.

Mislim da većina onih koji su glasovali protiv ulaska u EU, ili taj dan ostala doma, to je napravila ne zato što bi oni u principu bili protiv EU, nego se osjećaju nelagodno radi ponižavajućih uvjeta pod kojima ulazimo u to veliko društvo u kojem podosta stvari nisu baš jasne, ali možda ponajviše radi (ne)ugleda naše "elite" kojoj je EU postala novi fetiš. Čovjek više nije siguran rade ili oni nešto (uključujući i put u EU) iz poslušnosti, iz samoljublja i koristoljublja ili iz istinskih dobrih namjera.

Pred oko dvije godine vratili ste se u Hrvatsku. Što Vas je potaknulo na povratak i kako gledate općenito na perspektivu povratka emigranta i iseljenika natrag u domovinu?

Zabilježena je jedna stara anegdota među nekadašnjim poljskim Židovima koja veli da je jedan pobožan muž saopćio ženi kako je investirao milijun zloti i nada se ovećoj dobiti, ali ga zabrinjava mogućnost da bi to mogao sve izgubiti. Što ako nam se molitve usliše i dođe Mesija, govorio je ženi. Sve će propasti! A žena mu odgovora: Bog će pomoći i Mesija neće još doći!

Među hrvatskim emigrantima se dogodilo nešto slično, samo što u našem slučaju "mesija" je došao. Mesija je došaoHrvatska je postala samostalna država. Većina Hrvata u svijetu na jednoj strani radila je i stjecala u novoj domovini, i istovremeno radila i molila za slobodu rodne grude - dolazi odlučujući trenutak i postavlja se pitanje kako sačuvati stečenoHrvatska je postala samostalna država. Većina Hrvata u svijetu na jednoj strani radila je i stjecala u novoj domovini, i istovremeno radila i molila za slobodu rodne grude. Dolazi odlučujući trenutak i postavlja se pitanje kako sačuvati stečeno (ne samo materijalna dobra, nego i djecu, unučad, prijatelje, profesiju, organiziran život...) i istovremeno sudjelovati u oslobađanju i izgradnji "obećane zemlje"? Nije to mala dilema.

Neki su se vratili i otišli na bojišnicu. Drugi su došli i pomagali na druge načine. Neki su se s obiteljima vratili poslije rata i svojom ušteđevinom koju su donijeli, primjernim životom, radom i djecom obogaćuju hrvatsko društvo i državu. Za neke iznimke moglo bi se reći: bilo bi bolje da se nisu vratili. A većina je ostala tamo gdje ih je životni put doveo.

Ali, dilemu ostanka ili povratka ne bi trebalo uzeti u nekakvim apsolutnim kategorijama, ili – ili. To se može i trebalo bi gledati i na drugi način. Čovjek može zagrliti obe domovine, biti doma i od koristi na obje strane. Važno je htjeti, biti otvoren prema životu, imati ljubavi, volje i optimizma, a načini kako tu ljubav za rodnu grudu pretvoriti u djelo uvijek se pronađu. Zapravo, takve putove ne treba puno ni tražiti, oni se nekako sami otvaraju. Najgore bi bilo ako se netko vraća iz koristoljublja, jer u tom slučaju neće biti od koristi ni sebi ni drugima, niti će biti sretan.

Što se tiče povratka općenito, mislim da je najveći broj ljudi bio spreman vratiti se u prvim godinama državne samostalnosti i odmah poslije rata. Ali, stvari su se zakomplicirale, ne samo ratom, nego nije bilo ni vizije ni volje za organiziran pristup tom tako velikom i važnom poduhvatu. Bilo je lako pozvati na povratak i pitati zašto se ne vraćate. Selimo se u drugu kuću pa nam nije lako, a kamo li vratiti se iz Australije ili Amerike. I danas bi se moglo i trebalo na tom poraditi, i bilo bi rezultata, ali ne vidim da je to ikome na vlasti i pri vlasti u planu i programu. Ostaju i dalje samo pojedinačna vraćanja.

Povratak moje obitelji u domovinu bila je prvenstveno stvar dosljednosti i ljubavi. Supruga Ikica i ja smo pripadali političkoj emigraciji i povratak u slobodnu domovinu je oduvijek bio san. Samo je bilo pitanje vremena. Hvala Bogu da smo to doživjeli. Malo planiranja, malo sreće i život je tekao svojim tokom i tu smo, sretni smo s našim odlukama. Bilo je i bit će problema, najviše onih birokratskih. Ali ne bojimo se života, nego se radujemo budućnosti kroz koju nastojimo ponešto dobra napraviti.

Napomenut ću i ovo. Danas je možda veći problem kako zadržati da ljudi ne odlaze, nego kako vratiti one koji su već davno otišli. Kako osigurati poslove mladim ljudima i olakšati im ostvarivanje svog profesionalnog i obiteljskog života? Ali vidjeli smo u promidžbi za ulazak u EU, mogućnost odlaska se "prodaje" kao obećavajuća mogućnost, a ne kao neuspjeh domaćih političara i njihovih gospodarskih programa. Umjesto da gradimo sebi bolju budućnost, mi ćemo ju graditi drugima. Otići će oni najsposobniji. Ta na što je bolonjski proces visokog obrazovanja usmjeren ako ne na izvoz najboljih!

Programe ostajanja i povratak trebalo bi usklađivati u radu za bolje sutra, posebice kad se radi o investicijama iz dijaspore. Ne vidim razloga da nema sustavnog povezivanja naših mladih stručnjaka u domovini i dijaspori, te njih i mogućih investitora. To bi bilo svestrano od koristi. Ali, na ovakvim i sličnim mogućnostima treba poraditi. Neće se ništa samo od sebe dogoditi. Zašto imamo ministre. Neka počnu "ministrirati" narodu!

Što bi prema Vašem mišljenju hrvatska država trebala učiniti kako bi potaknula veći povratak emigranata i iseljenika u Hrvatsku, te s druge strane izgradila što čvršće veze s dijasporom, koja u ovim vremenima globalizacije može biti potencijalna hrvatska strateška prednost u političkom, ekonomskom, diplomatskom, lobističkom i inom smislu?

Povijest odnosa hrvatskih iseljenika i domovine je vrlo zanimljiva, slojevita i tekla je kroz više faza. Jedan od glavnih faktora u dinamici naših odnosa bile su države i režimi koji su vladali ovim narodom. Kako su se režimi mijenjali, tako i odnosi. Ali, kroz cijelu tu povijest jedno je konstantno: istinska ljubav kod ogromne većine iseljenika za svoju domovinu, izražena višestrukom djelatnošću za dobro svog naroda.

Ako te odnose podijelimo u nekoliko kategorija onda u obzir moraju svakako ući i sljedeće: osobni/privatni i skupni/kolektivni odnosi, te odnosi s ustanovama i onima na vlasti. Privatni/pojedinačni odnosi su uvijek bili vrlo prisutni i jaki. Ljudi su komunicirali sa svojima doma i pomagali koliko su mogli, nekad i više nego su mogli. Kolektivni odnosi su također uvijek bili prisutni, ali su često ovisili o višim silama, onima na vlasti. Kako i znamo, donedavno nismo se smjeli ni družiti s onima vani! Ali ipak bilo je puno skupnih akcija pomoći za potrebe bilo nekoj župi, bolnici, onima u nevolji itd. Bilo je također prigodnih masovnijih okupljanja kad bi došao netko od hrvatskih pjevača, folklornih skupina i slično. Od ustanova jedino je Crkva imala i ima stabilnu prisutnost među iseljenicima zadnjih stotinjak i više godina. Sve drugo je bilo i ostalo šturo, kao na primjer poneko društvo prijatelja Matice hrvatske koje je nastalo za vrijeme Hrvatskog proljeća, AMAC, Napredak itd. Donedavno se nije smjelo uspostavljati mostove između nas vani i domovine. Sad, kad nam nitko nije na putu, ipak nema kakvih čvrstih i stabilnih programa između hrvatskih institucija i iseljenika. Bilo bi to jako važno, ali da se to ostvari "netko i negdje" u tim našim ministarstvima i ustanovama trebao bi shvatiti važnost takvih veza, obostrano korisnih.

Imam s ovim pomalo i iskustva. Naime, bio sam podosta godina tajnik i zatim predsjednik Udruge za hrvatske studije/Association for Croatian Studies u Americi, koja okuplja lijep broj ljudi na raznim sveučilištima i šire. Udruga je utemeljena 1977. i glavna joj je zadaća organizirati jedan broj panela o Hrvatskoj i Hrvatima na godišnjem kongresu slavistike u Americi. Za vrijeme jugorežima nitko od znanstvenika iz domovine nije smio ni blizu nas, mi smo bili "ustaše". Kad su se vremena promijenila uspostavili smo privatne odnose sa znanstvenicima u Hrvatskoj i ljudi pronalaze načine i pomalo dolaze na te skupove. Ali svi su pokušaji propali u nastojanju uspostavljanja stalnih i stabilnih dogovora s ministarstvima koja bi trebala biti zainteresirana za ovakve djelatnosti. Jednostavno nitko ne odgovara na poslane im poruke. Zašto je to tako, Čvrste vezeNajbolniji odnos dijaspore je onaj s vlastodršcima. O onima do 1990. ne treba ni govoriti. Ali od tad na ovamo stalno se govori o potrebi stvaranja čvrstih veza između iseljeništva i domovine, ali konkretnih rezultata nema. Evo samo nekih od problemajednostavno ne znam.

Najbolniji odnos dijaspore je onaj s vlastodršcima. O onima do 1990. ne treba ni govoriti. Ali od tad na ovamo stalno se govori o potrebi stvaranja čvrstih veza između iseljeništva i domovine, ali konkretnih rezultata nema. Evo samo nekih od problema.

Stranke s jačim nacionalnim sadržajem, ili barem se tako predstavljaju, nastojale su iseljeništvo ujarmiti u svoja kola, a domovinsko straničarenje u dijaspori, posebice u prekomorskim zemljama, ne ide, niti je poželjno. Iseljenike povezuje ljubav s domovinom, a ne stranačke lojalnosti. Oni će biti uz one za koje smatraju da im je boljitak hrvatskog naroda i domovine na srcu, a ne samoljublje i koristoljublje.

Stranke na ljevici imaju problem s iseljeništvom jer u glavama mnogih od njih to je još "neprijateljska i reakcionarna emigracija", koja ne prihvaća "tekovine narodno oslobodilačke borbe". Premda je pao Berlinski zid, u njihovim glavama još postoji mentalni zid kojeg oni ne žele ili se boje srušiti. Oni zapravo još ne znaju kako bi se postavili prema iseljeništvu pa onda misle da je najbolje taj dio hrvatskog naroda ignorirati. Svima onima koji se ne mogu osloboditi nedavno propalih ideologija, jednostavno iseljeništvo ide na živce, a smeta im i duhovno jedinstvo hrvatskog naroda.

Nadalje, pomalo se proširila i nekakva anti-iseljenička, pa i anti-povratnička, atmosfera među narodom općenito. Neka vas tamo! Nemojte vi nama soliti pamet! Mislim da to dolazi od onih političkih "elita" (i njihovi skutonoša ili možda nadzornika) koje ne žele one koje ne mogu na neki način kooptirati, kupiti i držati pod nadzorom. Iseljenici, povratnici i mogući povratnici su u ogromnoj većini gospodarski neovisni i slobodni ljudi. Naučili su slobodno misliti, govoriti i raditi. A da ne govorimo o onima koji su rođeni vani. Moja djeca, na primjer, nisu imali uopće pojma, dok nisu došla ovamo, što znači biti neslobodan reći što misle ili biti ovisan o nekakvoj političkoj stranci, nekakvu mjesnom političkom prvaku, u traženju posla, dozvola, upisu na fakultet... Mi smo sad politički slobodni, a puno toga još sputava ovo društvo da može istinski slobodno krenuti naprijed. Dakle, povratnici ili mogući povratnici, koji su naučeni na široke slobode, individualizam, profesionalizam..., svojim ponašanjem i očekivanjima smetaju moćnicima koji žele imati sve pod svojom i stranačkom kontrolom. Ne znam kad će se početi misliti svojom, a ne stranačkom glavom. Svi znamo što znači jednoumlje bilo koje vrste!

Mislim da vjetrovi današnjeg općeg beznađa i negativizma pušu iz istog pravca. Treba ljude dovesti u neizlazne prilike i onda je lakše s njima vladati, manipulirati; ovisni su o nečijoj milosti. Slobodni su, ali ne daj Bože da bi se nezadovoljnici organizirali u politički pokret koji bi ugrozio vlastodršce i druge moćnike. Ako se nešto i pokuša, uvijek se nađe načina da se predsusretne svaki pokušaj organiziranja. Mislim da bi baš između dijaspore, posebice onih kojima je sudbina domovine još na srcu, i onih koji su na marginama ovog društva trebalo uspostavljati dijalog i tažiti putove kako pokrenuti kola naprijed.

Nije da naši moćnici ne znaju "iskoristiti" dijasporu za dobro domovine i hrvatskog naroda, nego ne žele da im se ona petlja u poslove. Ono što se ne zna, lako je to naučiti ako se hoće. Uspješnih, vrlo uspješnih, Hrvata ima u svim poljima poslovanja i znanosti diljem svijeta. Zamislite samo kolika bi to bila snaga samo da je to umrežiti i povezati s domovinom!

Na primjer, krajem prošle godine Hrvat, Petar Puljić, dobio je "Ethnic Business Award" u državi Queensland i istu nagradu za cijelu Australiju. Svečana dodjela je bila u Sydneyu 7. studenog 2011. Tu su bili predstavnici vlade, senatori, poslovni ljudi... Među uzvanicima bio je i Veleposlanik Republike Hrvatske. Svečani program je emitiran u 32 države. Je li to ikoga u hrvatskim medijima zanimalo? A ovakvih i sličnih uspjeha ima velik broj, ali nitko te ljude ne povezuje da bi bili na pomoć i domovini.

Imigrantske zemlje, kao što je Australija, uspješne ljudi iz etničkih skupina vidi kao gospodarske i kulturne mostove sa zemljama odakle oni potječu. Tu istu sliku treba samo okrenuti i svaki poslovni Hrvat, profesionalac, znanstvenik... može povezivati domovinu sa zemljom u kojoj trenutačno živi. A imamo takvih ljudi po cijelom svijetu. Zamislite kakav bi to bio potencijal! Ali, njihovo umrežavanje je moguće jedino ako domovina prepozna te mogućnosti, želi ih umrežiti i nađe najkraći put do ostvarenja tog cilja.

Jedan primjer i ideja. Na američkom katoličkom sveučilištu Duquesne, blizu Pittsburgha, već desetljećima postoji Duquesne University Tamburitzans, najpoznatiji folkloraši u Americi. Sveučilište daje stipendije mladićima i djevojkama koji su se pokazali među najboljima u već postojećim tamburaškim i folklornim skupinama diljem Amerike. Najviše ih dolazi iz juniorskih tamburaških skupina Hrvatske bratske zajednice, a u svojim nastupima Duquesne najviše točaka ima iz hrvatske baštine. Zašto ne bi na sličan način naši najbolji mladi tamburaši i plesači mogli doći u Lado, studirati u Zagrebu i po povratku doma mogu biti ambasadori hrvatske kulture. Mnogi bi bili spremni i platiti da im dijete dođe na takav program u Zagrebu, nauči hrvatski, upozna domovinu svojih predaka... Ne da to bude samo radionica folklora, nego da provedu godine studija i možda ostanu u Hrvatskoj.

Ovih dana bilo je rasprava u Saboru o Hrvatima izvan Hrvatske. Vidim da se rabi i riječ "briga" za one izvan državnih granica. To možda važi za neke zemlje, ali za većinu Hrvata u dijaspori nitko se ne treba brinuti, nego jednostavno s njima surađivati i uvažavati ih, jer je ovo i njihova domovina za koju su se i oni borili i radili, te imaju pravo i dužnost za nju se brinuti. Neka mjesto i uloga hrvatske dijaspore ne bude predmetom stranačkih nadmudrivanja, nego neka Sabor stvori "odbor zdrava razuma i plemenitih namjera" koji će sagledati prilike i donijeti prijedloge, i neka Sabor donese dobre zakone pa idemo na posao.

Također, zanima nas Vaše mišljenje i o tome kako povećati investicije hrvatskih emigranta i iseljenika u Hrvatsku?

Investicije Hrvata iz iseljeništva su moguće i poželjne, a da bi se to ostvarilo treba u prvom redu poraditi na problemima koji to usporavaju i osporavaju, od birokracije do korupcije. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj i koliko čujem najbogatiji u današnjoj vladi javno nekoć izjavi u Americi: Zašto bi mi dali da vi kupujete u Hrvatskoj kad možemo to učiniti mi. Rezultati pokazuju o kakvim se "kupovinama" kod nas radilo. Nije bio samo jedan slučaj kad dolazi izvana ponuda u gotovini i veća od one domaćih moćnika, ali prodaja ide podobnima na temelju šupljih papira. Onaj tko želi čiste račune u ovakve investicije ne ide. Zato zakone i dosadašnju praksu treba temeljito mijenjati, posebice birokratska zanovijetanja, korupciju, radne navike, nerazborite namete, itd.

Veći broj Hrvata bi mogao uložiti u manja i osrednja poduzetništva. Ovo smatram realnijim od nekakvih velikih investicija i ovome bi trebalo posvetiti više pozornosti. Ljudi misle počet će od manje investicije pa ako ide, dobro. A najbrojniji bi mogli biti investitori u nekretnine, kuće i stanove. Premda to nije poduzetništvo, ali je čisto prelijevanje novca u hrvatsko gospodarstvo. Mnogi smo to i napravili, ali bi trebalo poraditi da gotovo svaka hrvatska obitelj vani ima svoju kuću ili stan i u Hrvatskoj. U prvom redu što mi kupimo neće kupiti stranci (pa čak i neprijatelji) i istovremeno to je pomoć hrvatskom gospodarstvu. Svaki njihov dolazak i boravak u domovini je također dodatni dohodak. Da bi se ovo ostvarilo treba ljudima pristupiti iskreno i pošteno, pojednostavniti proces kupnje, porezi trebaju biti razboriti...

Prijateljima, poznanicima i svim drugim Hrvatima koji se ne namjeravaju vratiti za stalno, preporučujem da u domovini kupe kuću ili stan radi sebe i potomstva. Kad djeca i unučad počnu dolaziti u svoj dom u Hrvatskoj (ne kao turisti kod svojih rođaka) tek onda počinju osjećati da su doma, da je to i njihova domovina. Ovo govorim iz iskustva moje obitelji.

Kakva je danas percepcija Hrvatske u dijaspori. Idealizirajuća ili realna?

Percepcija bi mogla biti puno bolja. Bilo je puno entuzijazma i idealizma oko ostvarenja samostalnosti i onda smo bili ujedinjeni tijekom rata, a zatim je nastalo zatišje. Glavni razlozi za to nisu umor ili činjenica da je netko dijasporu iskoristio za osobnu korist, nego je na jednoj strani osjećaj namjernog marginaliziranja dijaspore i na drugoj domovinski negativizam, poslušnost "elite", izručenje generala, politička korektnost, omalovažavanje samih sebe i svoje kulturne baštine, prekrivanje komunističkih zlodjela i vladavinu terora antifašizmom...

Na primjer, mora se pozvati i dobro platiti nekoga iz svijeta da napravi nekakve analize što je radila i trošila vlada prije ove. Ili, nedavno smo čitali kako su "svjetski stručnjaci" bili pozvani i dobro plaćeni napraviti procjenu rada Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Ovakve stvari jednostavno vrijeđaju zdrav razum. Tim se hoće reći da među Hrvatima u domovini i diljem svijeta nema tri ili pet sposobnih i poštenih ljudi koji bi takav posao mogli napraviti.

Ovakve i slične stvari muče dijasporu i onda ona postaje sve indiferentnija prema domovini. Ima još nade i trebalo bi poraditi da se stvari mijenjaju što brže i u domovini i među Hrvatima u svijetu.

Živite na relaciji između Pašmana i Vašega rodnog Ljubuškog. Kako gledate na trenutni položaj Hrvata u BiH i što bi prema Vašem mišljenju bilo optimalno rješenje koje bi Hrvatima u BiH osiguralo stvarnu konstitutivnost i ravnopravnost?

Stariji se sjećaju one priče kad je Tito pitao Boga kad će u Jugoslaviji riješiti nacionalno pitanje, a Bog zaplaka. Čini mi se da je slično i sa BiH. Stvari su toliko zamršene da ih ne bi, što se kaže, ni Bog mogao riješiti, a istovremeno su vrlo jednostavne. Naime, Dayton je zaustavio jeku topova i istovremeno napravio totalnu i nepravednu ustavnu zbrku, najblaže rečeno. Da li je to rađeno slučajno, iz neznanja, planski..., o tom se može diskutirati. Iz Daytona rodila se današnja BiH puna napetosti, nedorečenosti i problema. To je bilo i za očekivati, jer na daytonskim temeljima se ne može graditi ništa stabilno i trajno. Nadalje, na jednoj strani je velikosrbizam, na drugoj bošnjački unitarizam, a Hrvati su ostali u procijepu i u tim prilikama jedni među Hrvatima zagovaraju i radi jedno, a drugi drugo. Oni ne žele ovakvu BiH, nego ravnopravnu u kojoj mogu biti slobodni i kao pojedinci i kao Hrvati. Ali, nemaju sloge pronaći minimalno zajedništvo i plan kako do toga doći. Svaka općina pa i selo, odnosno onih koji ih predvode, gleda kroz svoj "čibuk" i zato su (pre)često nadigrani i izigrani

Rekoh da je u biti ovo prilično lako rješiv problem. Ali samo ako ćemo pošteno! Ako se svi slažu da je BiH sekularna država, sva tri naroda konstitutivna i svi žitelji ravnopravni, onda pronalaženje pravedne ustavne formule nije baš nerješiv problem kako nam se to prodaje. To je nemoguće ostvariti na temeljima koje je Dayton postavio. Sve nadogradnje su samo krpljačina. Ali, zar je nemoguće, recimo, naći određeni broj normalnih i poštenih ljudi i vrsnih stručnjaka sa sve tri strane i drugih koji će pronaći najbolja moguća rješenja? Mislim da je to moguće, ali to treba htjeti. Trebaju sve karte biti na stolu.

Koliko mogu zaključiti, nije nikome stalo da se poduzmu pravi koraci i počnu stvari rješavati iz temelja, ni međunarodnoj zajednici niti domaćoj "eliti". Puno je nekakve glume i neiskrenosti, igraju se igre, radi nečijih trenutačnih probitaka i nekakvih dugoročniji i širih mesijanski projekata u nečijim glavama na račun naroda. Mnogima je najkorisnije da se ovakav "proces" odvija u nedogled. Dok taj "proces" melje ljudske živote, domaći u mutnome love, međunarodnjaci imaju dobre plaće i čekaju ih fotelje europske ili u njihovim državama kao nagrada za "dobro obavljen posao".

Dokle će ići ovako, valjda ni Bog ne zna! Jedino znam da su Hrvati najmalobrojniji, a izgleda mi i najnesložniji, i ako se nešto ozbiljnije ne poduzme, slabo nam se piše!

Na Ohio State University u Columbusu (SAD) doktorirali ste povijesne znanosti. Stoga bih Vas kao povjesničara zamolio da prokomentirate historiografska kretanja u Hrvatskoj nakon samostalnosti, posebno glede odnosa prema suvremenoj povijesti. Kolika se je historiografija oslobodila ideoloških utega iz vremena Jugoslavije?

Za početak, spomenut ću knjigu pok. Zvonimira Kulundžića "Tragedija hrvatske historiografije – O falsifikatorima, birokratima, negatorima itd... itd... hrvatske povijesti" koja je objelodanjena 1970., u vrijeme Hrvatskog proljeća. Sam naslov knjige je govorio i govori puno o toj temi. Trebalo bi i danas nešto slično napisati.

Sve tamo od početka prošlog stoljeća pa do današnjih vremena hrvatska povijest je nedovoljno istražena i ispričana, negirana, manipulirana...posebice od kraja Prvog svjetskog rata, to jest od ulaska u jugo-državu. Tijekom Titova režima nad hrvatskom historiografijom su "dežurale" dvije ideologije, komunistička i jugoslavenska, odnosno velikosrpska. Ipak se uvijek našao među hrvatskim povjesničarima poneko hrabriji i nastojao je rastegnuti nametnute obruče tih ideologija koliko se dalo i moglo, a "slobodu" su imali samo ideološki podobni povjesničari.

Vjerujem da je svaka historiografija odraz i dio vremena kad je stvarana, ali premda su komunistički režim i jugo-država propali, hrvatska historiografija, bolje reći njezina "najvidljivija" komponenta je zastala negdje na putu od ne tako davne prošlosti prema sadašnjosti. Na primjer, ona i dalje komunističkom verzijom antifašizma prekriva i negira ili baca "ozbiljne sumnje" u ratna i poratna zlodjela. Umjesto da se istražuju činjenice i okolnosti, i svemu pristupa s ciljem da se sazna istina, ma kakva god ona bila, i dalje se o nekim stvarima i ljudima šuti, drugoj strani se vrlo jednostrano pristupa, ne istomišljenike se nastoji diskreditirati i iz javnih medija isključiti itd.

Vrlo je znakovita i uočljiva činjenica da na televiziji gotovo stalno (barem od kako sam se vratio u domovinu) vidimo i čujemo iste povjesničare. Ne vidim da su oni nešto iznad drugih po znanju, radu i kvaliteti, ali su "stručnjaci" za sve jer su nečiji pomazanici. Oni su valjda dežurni policajci koji bdiju nad "ostacima" Hrvatima uređenog zloduha kojeg do sada nisu uspjeli iz nas istjerati!

Vidim da se poneki pokušavaju igrati s dekonstrukcijom hrvatske povijesti. Naime oni će osloboditi hrvatsku povijest mitova prošlosti i iznositi činjenice bez konstruiranih samoljubnih vrednovanja i mitova. Ali dok to pokušavaju izgrađuju svoje konstrukcije i mitove, po svom htijenju, mjerilu i trenutačnom "korektnom" ideološkom viđenju.

Nije problem samo u historiografiji, nego i u nastavi također. Treba imati dobre ideološke karakteristike da bi netko mogao predavati povijest, recimo, na Zagrebačkom sveučilištu. Takvi onda predaju našim mladima i opterećuju ih svojim ideološkom korektnošću. Ne uče ih misliti, nego slijediti! Evo jednog primjera. Kod mene ponekad dođu maturanti iz lokalne gimnazije posuditi koju knjigu radi priprema za maturalni ispit. Zamijetih da imaju i cijelu listu pripremljenih pitanja koja im služe u tim pripremama. Zanimalo me je pogledati ta pitanja da bi iz njih vidio što naši srednjoškolci uče. Prvo što se može zapaziti je da đaci ne moraju misliti, nego samo "bubati". A drugo, da se ponižavajuće samozatajno uči suvremena hrvatska povijest. Hrvatska je postala samostalna država kao da je s neba pala. Ne daj Bože da bi netko pitao đaka tko je bio agresor, o velikosrpskoj ideologiji, o generalima ili tko je bio Franjo Tuđman. Prešućuju se, izjednačuju se, negira se... Naravno, radi "dobrih odnosa" u državi i "regiji". Ali to ne vodi ničemu, tako se mutne vode ne bistre ili liječe bolne rane i još najmanje nečije zablude koje su i danas ne samo žive, nego i zimi cvjetaju!

Među hrvatskim domoljubima često se može čuti mišljenje kako ljudi iz nekadašnjeg jugokomunističkog sustava danas kontroliraju politiku, ekonomiju, kulturu i medije. Koje je Vaše mišljenje o toj problematici i je li upravo to razlog što ni dan danas strahoviti komunistički zločini nisu doživjeli čak ni simboličnu osudu i moralni prijekor?

Mislim da se tu ne radi o mom ili nekoga drugoga mišljenju, to su činjenice koje su lako uočljive. Ne samo iz jugokomunističkog sustava, nego tu je i jedan broj onih koji su bili na strani srpske agresije. Ali kad bi netko te prilike počeo sistematski istraživati ne bi došao daleko. Pale bi osude sa svih strana. Jedni su dobili državu, a drugi su zadržali poluge moći i u svoj krug su primili jedan broj po koristoljublju sličnih sebi.

Ali to se događalo i događa u svim ovakvim i sličnim prilikama. Tako su brojni feudalaci postali brzo ljubitelji laissez-faire-a jer su uvidjeli da im to donosi bolju zaradu. Kolonijalni vlastodršci u Južnoj Americi zadržavaju političku i svaku drugu moć i postaju nacionalisti.Žrtve komunizmaŠto se tiče žrtava komunizma, njima se i dalje poigrava politika, oni koji imaju političku moć. Činjenica da jedan od najljepših trgova u Zagrebu još nosi ime "voljenog maršala" govori glasno i jasno što se misli o Jazovkama (a toliko ih ima!), o Lepoglavama, o Stepincu i pobijenim svećenicima, o pokošenom Hrvatskom proljeću, o pobijenim hrvatskim emigrantima... Komunisti odjednom postaju ljubitelji liberalne demokracije i kapitalizma. I kod nas je preobrazba bila takva, plus oni koji su se vodili logikom kad mogu "oni" zašto ne mogu i ja. Dakle, strukture moći su ostale u rukama klase koja je i prije vladala. Ali, ta klasa je danas slobodnija nego pod komunizmom. Tada je iznad njih bila "partija", koju su oni istovremeno "hranili", od nje živjeli i bili njezine žrtve. A sad, sve se može jer oni su iznad zakona ili barem su bili do sada. Nadajmo se boljem!

Što se tiče žrtava komunizma, njima se i dalje poigrava politika, oni koji imaju političku moć. Činjenica da jedan od najljepših trgova u Zagrebu još nosi ime "voljenog maršala" govori glasno i jasno što se misli o Jazovkama (a toliko ih ima!), o Lepoglavama, o Stepincu i pobijenim svećenicima, o pokošenom Hrvatskom proljeću, o pobijenim hrvatskim emigrantima... On je ratovao protiv fašizma, ali se prešućuje da se nije borio za slobodu, demokraciju i Hrvatsku, nego za Jugoslaviju, komunizam i svoju neograničenu moć, te radi toga uništio toliko života. Njega i njegov antifašizam se i dalje slavi. Pa to je u normalnim društvima nepojmljivo. Ovo je zaista nenormalno!

Usput i jedna kratka natuknica iz američkog "antifašizma". U jeku hladnog rata nastala je hajka protiv američkih komunista i njihovih simpatizera, među kojima je bilo i Hrvata. Ovi "našijaci" su u svoju obranu najviše prizivali svoj "antifašizam", a ne odanost demokraciji i lojalnost Americi, ili svoj rad za boljitak sloboda i prava u državi u kojoj žive. "Antifašizam" im je prekrivao sve grijehe i zablude! Mora da su im tutori bili naši domaći antifašisti!

Pitanje komunističkih žrtava se tiče i mene osobno kao i na tisuće drugih Hrvata. Naime, moj otac je kao civil sa četvero djece i ja "na putu" pošao, kao i mnogi drugi, pred nadolazećim "osloboditeljima" jer nije znao što ga čeka kao Hrvata i katolika. Narod je čuo što se događalo u "oslobođenim" selima, pa se razmišljalo "bolje se skloniti, nego ih čekati". I tako je krenuo u nepoznato. Jedan tad mlađi susjed ga je vidio kod Maribora u koloni za starije zarobljenike. Bio je visok gotovo dva metra i nije ga mogao promašiti. Prošao je Križni put i stigao u zloglasnu mostarsku Ćelovinu. Znamo da je tu bio jedno vrijeme i zatim "nestao", a lako je zaključiti kako je "nestao."

Ta riječ "nestao" mnogima od nas je duboko u mozgu zarezana. Naime, kroz sve godine osnovne škole svako toliko bi pitali nekakve podatke i kad pitaju za oca, mi kojima su očevi pobijeni trebali smo reći – "nestao". Kao da nas je napustio ili nekamo isčeznuo. Da ne bi rekli da su ubijeni, netko je od vladajućih pronašao za njih prikladnu kvalifikaciju – nestali.

I, nakon toliko godina i propasti režima koji ih je pobio zar i mi "drugi" nemamo pravo slobodno istražiti što je bilo s našim očevima, kako su pobijeni, gdje su (ako su) pokopani i da njihove kosti dostojanstveno pokopamo u obiteljsku grobnicu. Tko i zašto nam to pravo usporava? Je li samo zato da se prekriju nečiji zločini ili da se ne bi nečija djeca ili unučad postidjela (zlo)djela svojih predaka? Nije nama do osvete, nego da se već jednom sazna istina i da pokopamo svoje mrtve! To će donijeti mir i nama i potomcima onih koji su ubijali ili naređivali ubijanja. Nažalost, ne samo da se usporavaju svi pokušaji pronalaska poginulih, nego se i dalje glorificira i brani one koji su takva zla počinili. Ali, svjetlija budućnost se može temeljiti samo na istini, nikako na laži!

Kakvu nam budućnost slijedom svega navedenoga predviđate?

Ima jedna stara izreka, "Teško ti ga ptiću koji kaka u svoje gnijezdo." U hrvatskom gnijezdu puno se toga nataložilo i umjesto da se gnijezdo čisti, stalno se nađu novi ptići koji bi htjeli od njega napraviti brlog. Ali ne smijemo dopustiti da se prljavština i negativizam širi, nego treba oko sebe zračiti i jačati samopouzdanje, odvažnost, odgovornost, istinoljublje, vjeru... Svatko treba početi od sebe i bit će nam svima bolje, a ne čekati da nam netko drugi posprema kuću i organizira život. Zato dajmo se na posao!

Davor Dijanović

'DETUĐMANIZACIJA' JE ZNAČILA I DEKROATIZACIJU HDZ-a

2012-02-05T17:19:00.000+01:00

Tomislav Karamarko u intervjuu Večernjem listu odgovara na pitanja o budućnosti HHDZ-a i vlastitim planovima. Komentirajući izjave Jadranke Ksoor da je očito da je on pri ulasku u HDZ imao neke svoje planove, Karamarko kaže da je dogovor o njegovom povratku u stranku trajao mjesecima i prije ljeta dogovoreno je da će se to formalno dogoditi na jesen, a afera "crni fondovi" samo je ubrzala njegov povratak u HDZ. Ponovno je odbacio izjave kojima ga i danas pokušavaju povezati s djelovanjem tajnih službi.

Nažalost, od 2000. do danas u stranci je vladao, možda ću biti grub, svojevrstan despotizam. No, ova provala demokratskog raspoloženja osjeća se sada i na terenu, među članstvom. Napokon i članstvo može birati.

- Poštujem gospođu Kosor i sve ono što je dobro napravila za stranku i hrvatsku državu posljednje dvije godine. Zato me malo žalosti kad vidim kako nervoza ili strah od promjena utječu na neke njezine izjave. Ali unatoč svemu, neću reći ništa loše o njoj. I nakon izbornog sabora, ona će imati svoje zasluženo mjesto u stranci. Vrijeme bilo kakvog revanšizma je daleko iza nas. HDZ-u treba jedinstva i uvažavanja različitih mišljenja.

Karamarko kaže da bi volio bih da se ta priča o aferama utiša, odnosno da institucije pravne države odrade svoj posao, a da se stranačka kampanja prenese iz medija u stranačke prostore. On smatra da nitko više ne može zaustaviti demokratske procese u HDZ-u, a dokaz velikog pomaka je i u tome što postoji šest kandidata za predsjednika stranke.

- To se još nije dogodilo od osnutka. Nažalost, od 2000. do danas u stranci je vladao, možda ću biti grub, svojevrstan despotizam. No, ova provala demokratskog raspoloženja osjeća se sada i na terenu, među članstvom. Napokon i članstvo može birati.
Kramarko kaže da je moguće je da Kosoričini protukandidati dijele slično nezadovoljstvo – stanjem u stranci, gubitkom izbora, svođenjem stranke na dezideologiziranu strukturu, za koju se ne zna gdje ide, lijevo ili desno, taštinama... ali tvrdi da ne postoje nikakve urote za smjenu Jadranke Kosor.

- Kao što sam rekao, svi ravnopravno ulazimo u ovu utrku. Ovdje nema klanova protiv, tipa mi i oni. Uostalom naši članovi misle svojom glavom i bez obzira na to tko uđe u drugi krug, sigurno će birati najboljeg.

politika plus, vecernji list

KARAMARKOV INTERVJU ZA LIST 'MI'

2012-02-05T17:13:00.001+01:00

Ministar Tomislav Karamarko govori za "MI"

Hrvatska treba nove ljude na svim razinama, a osobito u politici!

U vremenu kad službeno ulazimo u EU, nameće se važno pitanje kakvu će politiku zastupati Hrvatska u tom zajedništvu europskih naroda. Vi ste gospodine Karamarko ponovnim povratkom u HDZ, izabrali demokršćansku opciju. HDZ u svom programu to ističe. Je li jedan od Vaših motiva povratka u HDZ jačanje upravo te demokršćanske dimenzije u stranci?

- Kao što je poznato, Hrvatska demokratska zajednica od svojih početaka čvrsto zastupa demokršćansku opciju koja je neprijeporno jedan od glavnih temelja naše stranke. Kao što znate bio sam jedan od utemeljitelja HDZ-a i doslovno sam se vratio kući. Mnogi su iznenađeni izborom trenutka. Meni je trenutak logičan. Stranka je pokazala spremnost da se suoči s vlastitim slabostima i provela je veliko čišćenje. Nisam vidio ništa ni približno slično ni u jednoj drugoj stranci. Svjesni smo da su mnogi potezi nekih bivših ljudi iz vrha stranke odudarali od duha morala, kršćanstva, pa i hrvatstva. Ali stranka to nije gurala pod tepih, već je upravo HDZ-ova vlada potaknula obračun s korupcijom i kriminalom, i nije ustuknula ni kad su istrage zahvatile stranačke redove. To je ohrabrujuće. Ovo je trenutak stvaranja novog lica HDZ-a. Želja mi je da u stranci još više ojačamo i hrvatsku, i demokršćansku opciju. Svjesni smo teškog vremena kroz koji je ova vlada vodila državu, ali na kraju ovog mandata se možemo pohvaliti ulaznicom za punopravno članstvo u Europskoj uniji. Zapravo Hrvatsku smo ponovo vratili tamo gdje stoljećima pripada. I uvjeren sam da se tamo nećemo izgubiti, već – kako je poručivao blaženi papa Ivan Pavao II. – da ćemo Europu obogatiti našim vrednotama. Duh demokršćanstva je snažno prisutan na europskoj političkoj sceni i tijekom naših mukotrpnih pregovora smo se često oslanjali na njihovu potporu. Imali smo i imamo snažne partnere u Europi. Svjesni smo kako ulazak u EU otvara nove mogućnosti. Puno ćemo stvari moći više učiniti i za Hrvatsku, i za Hrvate izvan naših granica, kad budemo sjedili za zajedničkim europskom stolom i odlučivali ravnopravno s ostalima.

Europa – dom kršćanstva

Nepobitna je istina da je Europa, htjeli to ili ne neki priznati, kuća kršćanstva koje iza sebe ima duboke korijene i svjedočanstvo sačuvano kroz konkretni život i tradiciju; ono je „in posessione iuris“ – svoje na svome. Što demokršćanstvo na europskoj razini može učiniti da u tom zajedništvu svi narodi budu ravnopravni? Kakva temeljna načela na tom planu treba zastupati?

- Temeljna ideja Europske unije jest zajedništvo i jednakost. Ponekad nam se može činiti da tzv. „veliki“ diktiraju uvjete i utječu na donošenje najvažnijih odluka. Međutim, na umu moramo imati činjenicu da je Europska unija bez obzira na sve, još uvijek relativno mlada i kao takvoj joj predstoji sazrijevanje. Unatoč formalnom brisanju granica, narodi i dalje zadržavaju suverenitet i pogrešna je percepcija da će unutarnja pitanja Hrvatske ulaskom u EU biti gurnuta u drugi plan. Kao punopravna članica EU, ravnopravno ćemo sudjelovati u zajedničkim politikama i donošenju odluka od europskog značaja što podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti za daljnji napredak kontinenta. Iskustvo nas uči da tzv. male zemlje, članice EU, itekako mogu utjecati na velike promjene. Sjetimo se u kojoj je prednosti bila Slovenija kod naših pregovora s EU, samim time što je bila članica. Među članicama EU je značajan broj manjih država. Nema dvojbe kako će pitanje ravnopravnosti biti jedna od najosjetljivijih tema.

Nova stranica povijesti

Ulaskom u EU okreće se nova stranica naše povijesti. Kakva je vaša vizija Hrvatske u EU? Što je to novo, što na starim neprolaznim temeljima, Hrvatska može ponuditi EU? Što nam valja na tom planu posebno naglasiti i poduzeti da ne ostanemo na marginama zbivanja?

- Ulazak Hrvatske u EU doslovce otvara potpuno novu stranicu naše povijesti. Htjeli to priznati ili ne, ipak ulazimo u jedan elitni klub. No, svjestan sam da ulazak u EU ne smije postati svrha samom sebi. To mora postati sredstvo da bismo dodatno učvrstili našu državu kao politički i gospodarski subjekt modernog svijeta, neovisno od nestabilnog balkanskog okruženja. Činjenica da postajemo punopravna članica EU, otvara vrata novim ulaganjima i investicijama, jer je članstvo potvrda sigurnosti i isplativosti. Uz to nam se otvara i tržište EU a s njime i mnogobrojne institucije, u kojima će Hrvati moći raditi i pridonositi jačanju Europe. Kako bismo iskoristili zajedničko tržište morat ćemo biti još inovativniji, učinkovitiji i pragmatičniji. S druge strane, Hrvatska će svojom kulturnom, prirodnom i povijesnom baštinom dodatno oplemeniti Europsku uniju. Nakon stupanja u članstvo Europske unije, promovirat ćemo sustavnu politiku djelovanja Hrvatske u sklopu institucija EU, te osigurati vidljiv politički, gospodarski i kulturni doprinos Hrvatske kreiranju europskih politika. Hrvatska će postati aktivni sudionik Zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije, a hrvatski diplomati uključit će se u rad Europske službe za vanjsko djelovanje. Namjeravamo još više profilirati Hrvatsku kao ključnog čimbenika međunarodne zajednice u stabilizaciji Jugoistočne Europe. Nastavit ćemo aktivnu politiku prema zemljama regije i jačati njihovu euro-atlantsku perspektivu, te nastojati trajno riješiti sva otvorena pitanja sa susjednim zemljama. Daljnjim razvijanjem snažnog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama dodatno ćemo snažiti i transatlantske veze i zajedništvo. Želimo također osnažiti diplomatsku prisutnost hrvatskih kadrova u međunarodnim organizacijama, a promovirat ćemo i članstvo Hrvatske u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Dodatno ćemo osnažiti gospodarsku sastavnicu hrvatske diplomacije. Povećanjem broja trgovinskih atašea pri diplomatsko-konzularnim predstavništvima nastavit ćemo s pružanjem direktne i učinkovite potpore hrvatskim gospodarstvenicima u njihovom proboju na međunarodna tržišta, kao i privlačenju inozemnih ulaganja u Hrvatsku. Kao punopravna članica Europske unije, Hrvatska će biti u prilici unaprijediti odnose i s rastućim gospodarskim silama kao što su Rusija, Kina, Indija i Brazil te svim ostalim strateškim partnerima EU-a.

Nova klasa rukovoditelja

Što valja poduzeti da se ovaj narod oslobodi straha, da se oslobodi gubitničkih stereotipa i da se pokaže svijetu u punoj, časnoj i vjerodostojnoj percepciji? Koliko će nas kao narod EU promijeniti? Vjerojatno ima i puno onog pozitivnog što trebamo prihvatiti i razvijati kod nas?

- Ne mogu se složiti s ocjenom da je hrvatski narod gubitnički. Mislim da bi mnogi htjeli da se tako osjećamo, ali svakodnevnim razgovorom s običnim ljudima vidim da još imamo dovoljno i prkosa, i ponosa, a i snage. Sigurno je da pesimizmu pridonosi i globalna kriza. Situacija u čitavom svijetu je sve samo ne bajna i moramo realno reći da je na mnogo mjesta čak i u Europi situacija znatno teža nego li je to u Republici Hrvatskoj. Jasno ne želim da nam to bude alibi, jer Hrvatska može i mora bolje. Međutim, da bismo u tome uspjeli nije dovoljno samo prevladavanje gospodarske krize. Moramo jačati vlastitu samosvijest i nacionalni ponos. Moramo znati tko smo i kamo idemo. Moramo poticati poštenje, inovativnost, znanje, izvrsnost... Bez zajedništva i jasne vizije, postajemo lagan plijen različitih ambicija. A složnost i prepoznatljiv identitet očuvat će nas i od najvećih globalizacijskih izazova. Europa niti će nam pomoći da budemo više svoji, niti će nam oduzeti naše vrednote. To ovisi isključivo o nama. Dapače, ulaskom u EU otvaraju nam se nove mogućnosti da predstavimo sebe u pravom svjetlu, razbijemo neke stare stereotipe i pokažemo kako smo stoljećima čuvali europske vrijednosti na ovom raskrižju.

Koliko kao dokazani stručnjak s demokršćanskim nabojem kanite, uz osobni angažman, pomoći stranci u angažiranju novih mladih, sposobnih ljudi i profilirati novu klasu političkih rukovoditelja?

- Istina je da se zalažem za mlade, sposobne, energične i obrazovane ljude i njihovo uključivanje u sve pore hrvatskom javnog života. Njihov polet u zajedništvu s iskustvom čini čuda, i može mijenjati – ne samo Hrvatsku, već i svijet. Činjenica je da Hrvatska treba nova lica na svim razinama, a osobito u politici. Međutim, isto tako znamo da politika nema baš dobar imidž među hrvatskim građanima. Zato trebamo učiniti sve da svojim poštenim, profesionalnim i predanim radom postanemo uzor i da mijenjamo tu percepciju. Politika mora postati služenje a ne vladanje.

Nulta tolerancija prema korupciji

Nedavno smo dobili pjesmu jedne učiteljice (Mande Šikić – Matanović) iz Like koja govoreći o minama kaže da će ih očistiti „morati netko. Jel sin moj il sin mog brata“. Zar nije slična politička situacija i u našoj Domovini? Puno toga je nerazborito i nečasno napravljeno. Hoćete li do kraja ustrajati na raščišćavanju nezakonitosti koje se poput mlinskih kamenova vuku o našoj slobodi, državnom i ljudskom dostojanstvu?

- U protekle dvije godine korupcija u Hrvatskoj nije doživjela samo političku osudu, već joj je objavljen stvarni rat. Ministarstvo kojem sam ja na čelu, Vlada i HDZ pokazali su potpunu i trajnu opredijeljenost za nultu toleranciju prema korupciji. Postalo je potpuno razvidno i neupitno da u ovoj borbi nema zaštićenih i nema nedodirljivih. HDZ je ponosan na to i očekuje da se i druge stranke počnu ponašati po istom načelu. U MUP-u smo, na čijem sam čelu, profesionalizaciju proveli na svim razinama. Time smo postali primjer u regiji a rezultati naše učinkovitosti su vidljivi te su nedvojbeno pridonijeli i pohvalama koje u posljednje vrijeme primamo iz EU. Ne možemo ići naprijed ako ne podvučemo crtu prema prošlosti, ako ne ispravimo nepravdu i ako ne kaznimo sve koji su se ogriješili o zakone i činili zlo pred Bogom i ljudima. Ovdje, u Lijepoj našoj domovini, u Hrvatskoj, u gradovima, županijama, lokalnoj zajednici… više nema mjesta lopovima koji su zadnjih godina punili svoj džepove. Moramo osnažiti naše građane da progovore o svim nepravilnostima, da postanu još hrabriji, da policija ide do kraja, da ne posustane u istragama, bez obzira na posljedice i prijetnje. Jer na kraju, mi ovu zemlju nećemo nikada posjedovati. Mi je ostavljamo našoj djeci i djeci naše djece. Nemojmo to nikada zaboraviti. Nemojmo im ostaviti teret, već slobodu i budućnost.

Zločini se ne mogu zaboraviti

Hoće li se do kraja, u skladu i s europskim dokumentima, razriješiti neke teške povijesne činjenice i hoće li policija sudovima uspjeti nametnuti spoznaje o zločinima koji su se na različitim stranama događali u našoj bliskoj prošlosti?

- Kada sve ovo govorim onda ne mislim samo na aktualne kriminalce i lopove, već i na one koji su činili zločine tijekom agresije na Hrvatsku i Domovinskog rata, ali i one koji su pod zaštitom komunističke partije činili zločine krajem i nakon Drugog svjetskog rata, ubijajući nevine ljude. Neki kažu – davno je to bilo, čemu prekopavati grobove? Toliko patnji, toliko napunjenih jama, toliko zapečaćenih sudbina i nevinih žrtava – a sve bez suda i pravde. Zar sve to možemo prepustiti zaboravu? To ne bi bilo pravedno, ni ljudski. Policija čini sve što može u istragama. Uvjeren sam da će Državno odvjetništvo odraditi pošteno i svoj dio posla. Dokle god se to ne dogodi, ne možemo očekivati potpunu normalizaciju odnosa u našem društvu, niti potpuno okretanje budućnosti. Često osjećam kao da smo još zarobljenici tog komunističkog razdoblja. Previše je ostalo tog mentaliteta u različitim strukturama, ali i „pipaka“ starog sustava, koji očito još nije poražen i koji ne dozvoljavaju da demokracija zaživi punim plućima.

Hoćete li u stranci zagovarati mogućnost suradnje s različitim manjim političkim strankama i udrugama, koje se danas bez čvrstog ustroja, ali i dobrim idejama nastoje nametnuti na hrvatskoj političkoj sceni?

- Hrvatska demokratska zajednica je oduvijek bila otvorena strankama i opcija s kojima dijeli zajedničke ili slične vrijednosti na dobrobit Hrvatske. Manje stranke mogu unijeti živost na političkoj sceni te pridonijeti kvalitetnom radu u parlamentu. Žao mi je što je u tom smislu hrvatska desnica tako rascjepkana, ali sam uvjeren da će neke od tih opcija sigurno biti u novom sazivu Hrvatskog sabora. Međutim, ono čemu se oštro protivim jest bilo kakva politička trgovina, kakve smo se nagledali proteklo desetljeće. Osobno ne bih dopustio nikada nikakve ucjene, pa makar me to koštalo i koje ruke u saboru. Prije svake suradnje moramo se zapitati što nam je interes – rad za Hrvatsku ili uhljebljivanje nekolicine privilegiranih.

Dijaspora je naše blago

Kakav je vaš stav prema Hrvatima u dijaspori, a posebno prema Hrvatima u BiH?

- Da nije bilo zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, nikada ne bismo imali samostalnu, neovisnu i slobodnu domovinu. Za razliku od aktualne oporbe, Hrvate izvan Hrvatske doživljavam kao naše golemo blago i komparativnu prednost u svakom smislu. Zato trajnu brigu o dobrobiti naših Hrvata izvan granica Hrvatske ne smatram isključivo ustavnom već i moralnom obvezom te bitnom odrednicom politike koju vodimo. S ciljem bolje koordinacije i daljnjeg iskoraka u ovom području, izradili smo i usvojili Strategiju o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan domovine. U proces izrade Strategije uključili smo i predstavnike hrvatskih zajednica u svijetu te su njihovi prijedlozi, potrebe i iskustvo uvaženi pri izradi tog krovnog dokumenta. Moramo omogućiti bolje veze domovine i iseljeništva, olakšati ulaganja, povratak i useljavanje. Moramo iskoristiti njihove lobističke i svekolike druge mogućnosti. A da bi smo ih pogledali u oči moramo biti iskreni i priznati – da smo ih – umjesto zahvalnosti za sve što su dobro učinili za Hrvatsku – jedno vrijeme bili prilično zanemarili.

Posebnu i trajnu brigu moramo posvetiti Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji su ondje jedan od triju konstitutivnih naroda a kojima su trenutačno ugrožena njihova zajamčena ustavna prava. Ovakvo stanje je neodrživo i stvari treba mijenjati – i zbog budućnosti tamošnjih Hrvata – čiji se broj od početka rata gotovo prepolovio, ali i zbog budućnosti Bosne i Hercegovine, koja je u ovakvom ustrojstvu neodrživa. U fokusu našeg interesa su i hrvatske manjinske zajednice u susjednim zemljama, posebice Srbiji, Mađarskoj, Makedoniji, Crnoj Gori...

Crkva je temeljni stup

Crkva u Hrvata trudi se ponizno služiti Božjem narodu. Kako vi vidite i ocjenjujete djelovanje Crkve u suvremenom društvu?

- Crkva je povijesno i tradicijski jedan od naših najvećih temeljnih stupova. Da nije bilo Crkve kroz sva ova duga i teška stoljeća, davno bismo izgubili hrvatski nacionalni identitet. Zato su mi neshvatljivi neki pokušaji da se značaj Crkve u javnosti minorizira. Ponekad imamo dojam da neki krugovi u javnosti stvaraju klimu da se praktični vjernici moraju sramiti svoga uvjerenja, jer je biti vjernikom navodno nešto „nazadno“. To je jednostavno nedopustivo u 21. stoljeću, u vremenu kada se borimo za kojekakva prava i različitosti. Kao vjernik ne mogu dopustiti da se ismijavaju i vrijeđaju naše katoličke svetinje, isto kao što branim pravo svakog drugog vjernika na poštovanje njihovih vrednota. Crkva suvremenom hrvatskom društvu uvelike pomaže u socijalnom, obrazovnom, prosvjetiteljskom i svekolikom drugom smislu. Njezina uloga savjesti hrvatskog društva se nastoji umanjiti. Ali njezin glas nalazi put do srca vjernika, ali i nevjernika. Ponekad se možda ne trudi dovoljno predstaviti sve svoje doprinose, pa onda u prvi plan isplivaju samo kojekakve afere ili negativnosti. Ali sporadični napadi neće uzdrmati instituciju koja je nadživjela pokoljenja.

Koga biste s društvene i crkvene scene izdvojili kao „osobe stoljeća“ i zašto?

- Mislim da je taj izbor zapravo vrlo jednostavan. U novijoj hrvatskoj povijesti više od svih, ističu se dvije osobe. Smatram da su Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić imali ključnu ulogu u nastanku i stasanju Republike Hrvatske, i to u vremenima kad je malo tko vjerovao u nas i kad nam je malo tko davao ikakve šanse. Franjo Tuđman je ovu zemlju vodio na političkom planu, dok je kardinal Kuharić bio njezin duhovni vođa. A obojica su svojim djelovanjem i vizijom pridonosili zajedništvu hrvatskoga naroda i stvaranju hrvatske države. Mislim da još uvijek nismo svjesni veličine njihovih zasluga i da će proći još nekoliko desetljeća prije nego što shvatimo koliko je mnogo zapravo Republika Hrvatska dobila od te dvojice velikana.

Sažetak i poruka čitateljima?

- Kao stari MI-ovac mogu samo podrcrtati naše načelo „Bog, Crkva, domovina“. Bez Boga svijet ne bi imao smisla a bez njegove pomoći svi naši planovi bi bili neostvarivi. Crkvu nije samo službena hijerarhija, koju čine ljudi sa svojim vrlinama i manama, već i zajednica svih nas. A dobrobit domovine je početak i kraj svakog mog razmišljanja o budućnosti i aktualnog djelovanja. Uz to, čini mi se potrebnim istaknuti da nam je više nego ikada potrebna promjena mentaliteta. Optimizam i nada moraju zamijeniti pesimizam i beznađe, a odvažnost i učinkovitost moraju zamijeniti inertnost, izlike i samosažaljevanje. Naša sudbina je konačno u našim rukama. Nemojmo se olako poigravati njome, niti je prepuštati na upravljanje onima koji u srcu nemaju ni domovinskog osjećaja, ni straha Božjega.

Anton Kliman i Mate Krajina

Natrag

NOVA HRVATSKA NEOVISNOST

2012-02-04T10:20:00.001+01:00

Vizija „NOVE HRVATSKE NEOVISNOSTI“

Samo ponosni na svoju prošlost i sve ono što smo zajedno ostvarili u proteklih dvadeset
godina možemo se okrenuti buducnosti. Pritom, ni u europskom okruženju, nipošto ne
smijemo zaboraviti žrtvu koju smo podnijeli za našu slobodu i samostalnost te obol koji su
dali naši branitelji, trajno nas zaduživši. Tako cemo se manje poigravati našom sadašnjosti i
manje lutati u buducnosti.

Moja vizija Hrvatske nalazi se u sljedecih devet tocaka, a zasnovana je na resursima i
snagama koje naša zemlja i mi imamo i moramo iskoristiti.

I

Hrvatska u iducim godinama mora postati svojevrsni most izmedju svijeta i Europe. A to znaci
da konacno trebamo iskoristiti svoj odlican geostrateški i prometni položaj. Naše morske i
zracne luke, te cestovni pravci mogu i moraju postati nova vrata Europe.

II

Znamo da bez proizvodnje i izvoza nema buducnosti. Hrvatska u iducem periodu mora
postati europska velesila u proizvodnji zdrave hrane i izvozu pitke vode. To su strateški
resursi 21. stoljeca za kojima ce potražnja samo eksponencijalno rasti. Uz to, mora razvijati
inovativne tehnologije i razvijati modernu i cistu industriju 21. stoljeca.

III

Hrvatska mora postati ekološki ocuvana svjetska turisticka VELESILA. Naša prirodna
raznolikost i ekološka ocuvanost naš su najveci adut. Moramo ih znati ocuvati i na njima
graditi komparativnu prednost, umrežavajuci turisticke potencijale s gospodarstvom,
poljoprivredom i infrastrukturalnim razvojem.

IV

Hrvatska u iducem periodu mora postati energetski neovisna i mora se okrenuti cistim
tehnologijama. Jer to je jedini put u ocuvanje pravog suvereniteta.

V

Hrvatskoj i nama gradjanima i gradjankama Hrvatske moramo vratiti samopoštovanje! A to
znaci da moramo poceti voljeti sebe i razvijati nacionalni ponos da bi smo mogli graditi
sretniju buducnost i ravnopravno komunicirati i suradjivali s drugima.

VI

Ulaganje u obrazovanje mora biti naš imperativ u iducim godinama, jer samo kao
obrazovano društvo možemo postati konkurentni i kompetentni unutar zajednice u koju
uskoro i službeno ulazimo. Želim da se u iducim godinama mladi Hrvati ostanu kvalitetno
školovati u Hrvatskoj, ili da se nakon završenog školovanja u inozemstvu vracaju u Hrvatsku.

VII

U iducih 20 godina imperativ Hrvatske mora biti zaustavljanje „bijele kuge“ i potpuno
usmjerenje pronatalitetnoj politici. Moramo pokrenuti pozitivne trendove i omoguciti
gradjankama i gradjanima Hrvatske da bezbrižno radjaju djecu, znajuci da ce ta djeca sutra
imati gdje raditi, te da ce rasti u neovisnoj i slobodnoj zemlji. Mladi i njihove obitelji moraju
postati naš prioritet.

VIII

Hrvatski iseljenici su naše bogatstvo i neiskorišten potencijal u svekolikom smislu. Hrvati
izvan domovine moraju postati integralni dio našeg hrvatskog bica, a Hrvati u Bosni i
Hercegovini – cija su prava ugrožena – naša posebna briga.

IX

Hrvatska u politickom smislu mora postati ravnopravan, važan i samosvjestan clan za
europskim stolom. Kroz mudru i odlucnu politiku mora iskoristiti svoje clanstvo u Europskoj
uniji kako bi se dodatno izborila za hrvatske nacionalne interese, te kako bi postala istinski
regionalni predvodnik u svekolikom smislu.

To je vizija NOVE HRVATSKE NEOVISNOSTI! To je vizija pozitivne i otvorene, moralne
politike -politike kojoj je stalo do Hrvatske i politike koja se temelji na odrednici našeg
utemeljitelja i prvog hrvatskog predsjednika Franje Tudjmana – Sve za Hrvatsku a Hrvatsku
ni za što!

Tomislav Karamarko

KARAMARKO ODGOVARA JADRANKI KOSOR

2012-02-03T19:58:00.003+01:00

KARAMARKO ŽELI NA ČELO HDZ-a

'TV sučeljavanja samo bi zabavljala SDP-ovce'

Datum objave:
26.01.2012 11:45
Autor: Novi list/tportal.hr

Donedavni ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko definitivno je kandidat za predsjednika HDZ-a, potvrdio je jučer za Novi list. Prije dvadesetak dana u izjavi koju je uputio medijima bio je dosta neodređen. Izrazio je uvjerenje da HDZ ima snagu za demokratske promjene koje će stranku promovirati u modernu europsku i demokršćansku stranku i dodao: 'Ja jesam potencijalni kandidat takvog HDZ-a'

'Kandidirat ću se za predsjednika stranke, ali nisam imao potrebu obilaziti sve televizije kako bih to objašnjavao. Čemu ta buka? Obilazit ću teren, predstavljati program, a kad dođe vrijeme, skupit ću i nužnih 400 potpisa za kandidaturu. Mislim da je HDZ-ov sabor trebalo ranije dogovoriti, četiri mjeseca je možda predugo za izbore jer oni, prirodno, izazivaju napetosti', otkrio je Karamarko, već šesti kandidat za šefa HDZ-a Novom listu.

'Kukuriku neće dugo trajati'

Unatoč nezadovoljstvu stanjem u HDZ-u, optimist je i procjenjuje da vladajući nemaju perspektivu na dulji rok.

'Gotovo 70 posto hrvatskih birača su desnica i desni centar. Kukuriku koalicija je ovaj put pobijedila jer je dobar dio tih birača razočaran apstinirao na izborima. Kad se HDZ konsolidira pomest ćemo ih. I u EU-u Hrvatska će trebati stranku koja će inzistirati na zaštiti nacionalnih interesa i samosvojnosti, a to može biti samo HDZ', zaključuje Karamarko.

Prije njega nedvosmislene kandidature objavili su Jadranka Kosor, Darko Milinović, Domagoj Ivan Milošević, Drago Prgomet i Milan Kujundžić. Karamarko bi volio da ih bude i više.

'Za HDZ je odlično što se toliko članova javlja sa željom da budu predsjednici, time ta dužnost gubi prizvuk nedodirljivosti. U HDZ-u ima mnogo sjajnih, mladih i obrazovanih ljudi, u što sam se uvjerio tijekom kampanje u trećoj izbornoj jedinici. Nažalost, nedovoljno se koristi taj potencijal, nužno je svima osloboditi prostor i pružiti šansu. Zato se zalažem za statutarne promjene kako bi ubuduće cjelokupno članstvo biralo vodstvo. HDZ-u treba jedna generalka', istaknuo je Karamarko, kojeg je Jadranka Kosor prošle jeseni osobno primila natrag u HDZ.

Karamarko je jedan od kandidata koji zagovara međusobna sučeljavanja pred članovima HDZ-a. 'Nema razloga da se sučeljavamo na televizijama i zabavljamo SDP-ovce. Ali, bilo bi jako dobro kad bismo iza zatvorenih vrata organizirali tribine na kojima bi se kandidati zajednički predstavljali članstvu. Svi mi poštujemo isti programski okvir, ali među nama ima i razlika', objašnjava Karamarko. Milinović i Milošević također su zainteresirani za sučeljavanje 'da članovi izravno vide svačije prednosti i mane'. Jedan član predsjedništva HDZ-a smatra da tijekom unutarstranačkih izbora treba organizirati sučeljavanja kandidata u najvećim gradovima. No, Jadranka Kosor zasad se nije izjasnila o takvoj mogućnosti.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Izjavu gospođe Kosor da joj se podmeće pred izbore u HDZ-u ne vidim kao svoj problem jer sa slučajem Fimi media doista nemam ništa, poručio je Tomislav Karamarko, kandidat za predsjednika HDZ-a, piše Jutarnji list

'Udjele u tvrtki Soboli prodao sam davno prije nego što su sklopili ugovor s Croatia osiguranjem', komentirao je sukobe u stranci Tomislav Karamarko. Dodao je i kako je dokumentaciju oko Sobolija već ranije priložio USKOK-u kako bi osporio kaznenu prijavu koju je protiv njega podnijela jedna nevladina organizacija i koja je, kako je istaknuo, na kraju i osporena.

Bespoštedni sukobi i rat za prevlast u HDZ-u, otkriva Jutarnji, zabrinuli su čak i lokalne članove.

'Ovo što se sada događa apsolutno šteti stranci i nikome od nas, pa tako niti kandidatima za predsjednika neće koristiti. Slikovito gledano, meni to izgleda kao Titanic koji tone i oni se naprosto bore za mjesto u čamcu kako bi u njega uskočili i preživjeli. Pri tome nemaju skrupula i ne biraju se oružja', kaže jedan osječki HDZ-ovac.

'To vam je kao kad pustite duha iz boce. HDZ mora ići u demokratizaciju i taj proces je krenuo i bit će nezaustavljiv, ali neće se riješiti niti na ovim izborima', istaknuo je ovaj HDZ-ovac.

Šef splitskog HDZ-a Dujomir Marasović kaže: 'Ne znam ništa o tajnim službama i njihovom uplitanju, ali stranka se demokratizira i u igri je više kandidata.'

NAJOZBILJNIJI PROTUKANDIDAT AKTUALNOJ PREDSJEDNICI HDZ-a

2012-02-03T19:48:00.000+01:00

KARAMARKO OBJAVIO KANDIDATURU

'Kao šef SOA-e radio sam na zaštiti ljudskih prava'

Datum objave:
03.02.2012 12:01
Autor: Maja Šurina

Bivši HDZ-ov ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko i službeno je najavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke. U svom obraćanju javnosti kazao je kako HDZ, kojeg doživljava kao obitelj, namjerava ujediniti, a glavni cilj bit će mu vraćanje samopoštovanja Hrvatskoj

Ako se pita Tomislava Karamarka pobjednik unutarstranačkih izbora u HDZ-u i novi predsjednik bit će onaj koji ponudi najbolji program, i onaj kandidat koji poštuje svakog člana i svakome dozvoljava iznošenje vlastitog stava.

'Ja kao jedan od utemeljitelja ove stranke svoju stranku poznajem i doživljavam kao obitelj i zajednicu. U njoj naravno žive i rade različiti ljudi i zato je normalno da u svakoj zajednici u kojoj žive dolazi ponekad i do neslaganja. No, onima kojima je stalo do HDZ-a uvijek će znati nači kompromis i najbolja rješenja radeći za opće dobro. Žalosti me govor o tobožnjoj razjedinjenosti u HDZ-u, ona nije stvarna niti realna i zato želim pozvati sve članove na stvarno, ali i simboličko jedinstvo. Želim pozvati sve pojedinice i moguće frakcije u stranci, koji su potvrda da je HDZ već i danas demokratska stranka, na mudro i racionalno ponašanje. Aktualna kampanja kao da je na neki način unijela nemir u naše redove – to je nepotrebno', kazao je Karamarko u svom obraćanju javnosti i medijima u zagrebačkom hotelu Panorama.

Glavni cilj, kako kaže, bit će mu vraćanje samopoštovanja i Hrvatskoj, ali i HDZ-u koji je 'samopoštovanje gubio zbog raznih afera i nemorala koji se uvukao u vrh stranke'.

Iako nije imenovao nikoga poimence, Karamarko se ipak osvrnuo na trenutno stanje u stranci. 'Morat ćemo svi zajedno pokazati puno više poštovanja prema članstvu, a i međusobno. Ne misliti jednako ne znači biti neprijatelj. Posebno pozivam Mladež HDZ-a, ali i sve naše članove da jasno izraze stavove kakav HDZ žele u budućnosti. Moramo postati stranka u kojoj će se poštivati svi jednako, od predsjednika stranke do onog koji je zadnji ušao u tu stranku, pa i do nas utemeljitelja stranke. Među nama ne smije biti privilegiranih, a poslušnost mora biti zamijenjena demokratičnosti u odlučivanju. Izradu izbornih lista umjesto stranačkih vođa moraju kreirati ljudi na terenu, koji najbolje znaju tko je najbolji među njima', kazao je Karamarko.

Iako je već nekoliko njegovih protukandidata javno objavilo svoje kandidature, Karamarko je prvi koji je progovorio ne samo o unutarstranačkim odnosima, nego iznio i svoju viziju za Hrvatsku, koju je upakirao u devet točaka. (Karamarkovu 'viziju nove hrvatske neovisnosti' možete pogledati OVDJE.)

'Kao prvo, Hrvatska mora postati most između svijeta i Europe, a naši cestovni pravci i morske luke moraju postati nova vrata Europe. Druga točka - Hrvatska mora postati europska sila u proizvodnji zdrave hrane i izvozu pitke vode. Treća točka - Hrvatska mora postati ekološki očuvana svjetska turistička sila. Četvrta točka - Hrvatska mora postati energetski neovisna i mora se okrenuti čistim tehnologijama. Peta točka - hrvatskim građanima moramo vratiti samopoštovanje, a to znači da moramo početi voljeti sebe i obnavljati nacionalni ponos. Šesta točka - ulaganje u obrazovanje mora biti naš imperativ i samo kao obrazovano društvo možemo postati konkurentni unutar EU. Sedma točka - Moramo zaustaviti bijelu kugu i potpuno se usmjeriti prema pronatalitetnoj politici. Osma točka - hrvatski iseljenici su naše bogatstvo i Hrvati izvan domovine moraju postati integrali dio našeg hrvatskog bića, a Hrvati u BiH naša posebna briga. Deveta točka - Hrvatska mora postati ravnipravan i samosvjestan član za europskim stolom', rezimirao je svoj program Karamarko.

U svom govoru izbjegao je spominjanje aktualne predsjednice stranke Jadranke Kosor, no o odnosu s njom morao je progovoriti nakon novinarskih pitanja. Novinari su ga pitali i da prokomentira izjave Jadranke Kosor u kojima je ona kazala da joj kandidaturama nož u leđa zabijaju oni kojima je ona dala iskaznice i oni koje je ona dovela u Vladu.

'Prikazivati nečiju kandidaturu kao zabijanje noža u leđa nije ozbiljno. Ja gospođu Kosor cijenim zbog svega onoga što je učinila u borbi za završetak pregovora s Europskom unijom, ali čudim se ponekad takvim izjavama. Mene nitko nije doveo u HDZ i ja sam negdje krajem '89. obilazio sa prijateljima Hrvatsku i osnivao ogranke HDZ-a dok su još mnogi tada bili u nekim drugim strankama', rekao je Karamarko, dodavši da mu je Kosor nakon njegovog povratka u stranku samo tehnički uručila iskaznicu.

Upravo mu njegovo dugogodišnje izbivanje iz stranke neki sada zamjeraju, no Karamarko je pojasnio kako se on s HDZ-om počeo razilaziti '93. i '94. godine kada je bio načelnik policijske uprave i kada je 'podnio nekoliko kaznenih prijava protiv onih koji su se tada bavili pretvorbom, upropaštavali firme i ukidali na stotine radnih mjesta da bi se dočepali nekretnina'. Tada, kako je kazao, očito nije bilo popularno boriti se protiv korupcije.

Novinari su ga upitali i da prokomentira izjavu Jadranke Kosor da je neki od protukandidata žele eliminirati. 'Nema doista nikakve organizirane skupine koja nekog želi eliminirati. Nas pet kandidata i aktualna predsjednica, nitko s nikim nema nikakve saveze ili da postoji pakt 'mi svi protiv nje'. Mislim da su to teorije koje ne drže vodu', rekao je Karamarko.

Opće poznato je i da je Karamarko niz godina bio na čelu tajnih službi, pa su ga novinari upitali i kako odgovora onima koji ga kao osobu povezanu s tajnim službama ne bi htjeli vidjeti na čelu jedne tako velike stranke kao što je HDZ. 'Pogledajte primjere u svijetu – od Kinekla, Genschera, starijeg Busha i Putina – tko su ti ljudi i kakvu imaju političku i radnu prošlost. Zašto netko tko je vodio sigurnosni sustav svoje zemlje ne bi mogao biti na čelu stranke? Pa osnovno ljudsko pravo je sigurnost. Dakle, radio sam direktno na zaštiti ljudskih prava i kao šef SOA-e i kao ministar unutarnjih poslova', rekao je Karamarko.

No optužbe da su se tajne službe upetljale u unutarstranačku kampanju ipak je prije nekoliko dana iznio osječki HDZ-ovac Josip Salapić. 'To je nonsens. Koliko puta u tim situacijama kada netko ima neki problem, kada je nemoćan i kada ne zna nešto napraviti, onda poseže za tom mističnom silom i nekakvim tajnim službama. Rad tajnih službi je vrlo transparentan i postoji civilni nadzor tajnih službi. Takve izlike i optužbe u ovom momentu izazivaju podsmijeh kod većine građana', kazao je Karamarko.

Samo nekoliko dana nakon što je Salapić iznio svoje sumnje, u središnjici stranke o aferi Fimi medija progovorila je i predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor. Pritom je novinarima podijelila e-mailove bivšeg člana uprave Croatia osiguranja Damira Mihanovića, u kojima se, između ostalog, spominje i Karamarko. 'Mihanović tvrdi da su mailovi falsificirani i da će biti vještačeni. Na to se ne bih osvrtao jer je toliko više deplasirano i potrošeno', kratko je prokomentirao Karamarko.

Na pitanje novinara osvrnuo se i na ovotjednu odluku Nacionalnog vijeća HDZ-a prema kojoj kandidati na unutarstranačkim izborima do 5. svibnja za svoju promociju neće moći koristiti stranačke prostorije. 'Odluka Nacionalnog vijeća je takva kakva jest. Mislim da nije dobra i da bi svi članovi morali imati pravo koristiti stranačku infrastrukturu. Ne vidim razloga za takvu odluku i doista se s njom ne slažem', zaključio je Karamarko, koji je predstavljanje svoje kandidature upravo zbog te odluke morao održati u hotelu Panorama, umjesto u središnjici zagrebačkog HDz-a u Gundulićevoj ulici.

TOMISLAV KARAMARKO - ZA NOVU HRVATSKU NEOVISNOST

2012-02-03T19:46:00.000+01:00

Tomislav Karamarko objavio je danas kandidaturu za predsjednika stranke ističući da Hrvatskoj želi vratiti samopoštovanje te se u godinama koje zemlju čekaju u EU boriti "za novu hrvatsku neovisnost", prije svega na ekonomskom planu, a članove stranke pozvao je na jedinstvo.
"Ako ne budemo ekonomski neovisni naša politička neovisnost biti će samo ustavna kategorija", rekao je Karamarko u zagrebačkom hotelu "Panorama".
Napominjući kako razjedinjenost u HDZ-u nije stvarna i realna, pozvao je sve članove na "stvarno i simboličko" jedinstvo. Ocijenio je pritom da je kampanja za predsjednika stranke nepotrebno unijela nemir u stranačke redove, jer, rekao je, pobijediti će onaj kandidat koji zna cijeniti svakog pojedinca, njegov rad za Hrvatsku i HDZ u zadnjih 22 godine.
"Pobijediti će kandidat koji poštuje svakog člana i svakom daje mogućnost za iznošenje svog stava", kazao je Karamarko dodavši da, kao jedan od utemeljitelja stranke, smatra da članove HDZ-a povezuju vrednote kršćanske i narodnjačke demokracije i ljubav prema Hrvatskoj.
"Istinski HDZ-ovci znaju što je poštenje, moral i solidarnost. To su ljudi koji imaju samopoštovanje i stoga poštuju i druge ljude", rekao je Karamarko napominjući kako su u stranci gubili samopoštovanje upravo zbog raznih afera i nemorala koji se uvukao u stranačke redove, poglavito u dijelove vrha stranke.
Posebno je pozvao Mladež HDZ-a i sve članove stranke da slobodno i jasno iznesu svoje stavove i kažu kakav HDZ žele u budućnosti. "Moramo postati stranka u kojoj će se svi jednako poštivati, od predsjednika stranke, preko zadnjeg koji je ušao u stranku, do utemeljitelja HDZ-a", istaknuo je.
Među HDZ-ovcima ne smije biti privilegiranih, a "poslušnost mora biti zamjenjena demokratičnošću u odlučivanju", dodao je.
Također, izborne liste umjesto stranačkih vođa moraju kreirati ljudi na terenu koji najbolje znaju tko je najbolji među njima, a svatko mora dobiti priliku za napredovanje, smatra Karamarko.
"Samo takvim pristupom možemo nastaviti graditi HDZ kao demokršćansku i narodnjačku stranku koja će "istodobno biti moderna i europska, ali i hrvatska". Koja će, rekao je, znati čuvati hrvatski identitet i tradiciju te mukotrpno stečenu slobodu i neovisnost.
Upitan zašto se kandidirao za predsjednika HDZ-a odgovorio je da želi pomoći stranci, a posebno zbog, kako je rekao, svog iskrenog domoljublja i emocije prema Hrvatskoj.
Karamarko je u devet točaka iznio i svoju viziju hrvatske u budućnosti. Hrvatska, ističe, u idućim godinama mora postati svojevrsni 'most' između svijeta i Europe koristeći svoj odličan geostrateški i prometni položaj. Mora postati europska sila u proizvodnji zdrave hrane i izvozu pitke vode što su "strateški potencijali 21. stoljeća", razvijati inovativne te moderne i čiste tehnologije. Također, mora postati i ekološki očuvana svjetska turistička sila, energetski neovisna, ulagati u obrazovanje, a hrvatskim građanima mora se vratiti samopoštovanje.
Odluku Nacionalnog vijeća HDZ-a da do 5. svibnja kandidati za predsjednika stranke ne mogu koristiti stranačke prostorije, Karamarko ne smatra dobrom.
Upitan kako misliti pridobiti HDZ-ovo članstvo koje mu zamjera što je napustio stranku i priklonio se bivšem predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, Karamarko je podsjetio da se s strankom počeo razilaziti 1993. kada je kao načelnik policijske uprave podnio nekoliko kaznenih prijava protiv ljudi koji su sudjelovali u pretvorbenom kriminalu. "Nakon toga dolazi do mog razlaza s HDZ-om jer nisam imao potporu za ono što sam radio", rekao je.
Tvrdnje HDZ-ova saborskog zastupnika Josipa Salapića da su se "određeni pripadnici tajnih službi uključili u unutarstranačke izbore u HDZ-u", kazao je Karamarko na upit novinara, izazivaju podsmijeh građana. Rad tajnih službi je transparentan i sve se može provjeriti, a svaki nadzor nad njima nije pokazao zlouporabu ovlasti, rekao je. "Takve izlike već izazivaju podsmijeh građana", ustvrdio je.
Ne boji se, kazao je, mogućeg raskola u stranci nakon gubitka izbora i izbora novog predsjednika.
Na pitanje kako komentira izjavu predsjednice stranke Jadranke Kosor da je ostali kandidati za predsjednika stranke "žele eliminirati", Karamarko je rekao da "nema nikakve organizirane skupine koja nekog želi eliminirati".
"To su teorije koje ne drže vodu", rekao je. Opovrgnuo je, na upit novinara, i da je imao 'tajni plan' kada je ponovno ulazio u HDZ te da je predsjednici stranke 'zabio nož u leđa'.
Na pitanje o e-mailovima bivšeg člana uprave Croatia osiguranja Damira Mihanovića, koje je Kosor predočila novinarima, a u kojima se i njega spominje, Karamarko je kazao da to smatra "deplasiranim i potrošenim".

DAJMO POTPORU NAŠEM DOMOLJUBU

2012-02-03T18:06:00.001+01:00

SAKUPLJANJE FINANCIJSKE POMOCI ZA SUDSKETROSKOVE

Postovani Mrezari,

vec se petoro pojedinacajavilo za konkretnu financijsku pomoc prof. Mihajlovicu u vezi pokrivanjasudskih troskova.

Kako sam preuzeokoordinaciju prikupljanja pomoci, biti cu tako slobodan i Vas zamoliti –ako je moguce – pridruziti se toj akciji.

MINISTAR PREŠUTNO POTVRDIO IZBOR MIRJANEJERMOL

ZA RAVNATELJICU ŠKOLE

Jugonostalgicari i bivsikomunisti opet ne miruju i pokusavaju ugusiti sve

domoljubno. Iskoristilisu priliku, napravili medijski linč na njega te ga školski odbor nije izabranoza ravnatelja.

Time je ostao bez posla iposlan je na zavod za zapošljavanje nakon 30 godina neprekidnog rada u školi

DAJMOPOTPORU NASEM DOMOLJUBU

NEK SE VIDI DA NAS IMA

Sve koji su spremnipomoci molimo javiti se direktno prof. Mihajlovicu ili potpisniku.

Krešimir Mihajlović,profesor, dosadašnji ravnatelj, ostaje bez posla i ide na zavod zazapošljavanje.

Sudski proces jedinomoguce rjesenje

Kao sto znate zbogdomoljubnog plakata, neprijatelji svega hrvatskoga napali su ravnatelja OŠPETAR ZRINSKI

velikog domoljuba i nasegsudionika prof. Kresimira Mihajlovica.

Ø Ako je moguce molimo zafinancijsku pomoc

Ø Neugodno je moliti zapomoc, ali se za dobru stvar se mora sto sta ciniti.

Ø Htjeli bi naglasiti, inajmanji doprinos puno znaci, kako financijski tako i moralno.

Ø Nemojte nasu molbuzamjeriti, a ako niste u stanju pomci i to je u redu.

Ø Na nama je da zamolimo– Na Vama je da iskreno odgovorite.

Proslijetite nasu molbu izprivitka Vasim prijateljima, udrugama i stavite na Vase portale.

Unaprijed se zahvaljujemona Vasem trdu.

dipl.inž. Stjepan Mažar

Koordinator Hrvatske e– Mreže

NASTAVLJA SE LOŠA PRAKSA IMPLEMENTACIJE KRIVE STRATEGIJE GOSPODARENJA OTPADOM

2012-02-03T11:09:00.002+01:00

Rasprava o centru za gospodarenje otpadom Marišćina

Rijeka, 03. veljače 2012. - Na panel raspravi o projektu izgradnje Županijskog centra za gospodarenje otpadom Marišćina, koja je jučer održana s ciljem upoznavanja javnosti o tom projektu, istaknuto je da je riječ o cjelovitom sustavu, koji se temelji na smanjenju količine otpada na mjestu nastanka, iskorištavanju vrijednih sastojaka i trajnom odlaganju uz strogu primjenu propisa.

Obnašatelj dužnosti župana primorsko-goranske županije Vidoje Vujić naglasio je kako se radi o važnom projektu koji će omogućiti odlaganje i gospodarenje otpadom na visokoj razini.

Najavio je da će županijska cesta od naselja Rujevice do Marišćine uskoro postati državna cesta, pa će obveza izgradnje posljednje dvije dionice postati obveza Hrvatskih cesta.

Vujić je još istaknuo da je rok za izgradnju Marišćine tri godine, prema ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava od EU, te je pozvao na suradnju kako bi se projekt zaista i ostvario.

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel istaknuo je da će pozitivni učinci Marišćine biti višestruki, da je počela sanacija postojećeg odlagališta Viševac te da je završena izgradnja vodoopskrbe za Marišćinu, što će omogućiti kvalitetniju vodoopskrbu za općinu Viškovo.

Gradi se cesta za potrebe Marišćine, koja će omogućiti brži razvoj područja uz koja prolazi, izgradnja Marišćine imat će pozitivne učinke na poduzetnike koji će biti angažirani, a uspostava integriranog sustava gospodarenja otpadom omogućit će otvaranje novih radnih mjesta, rekao je.

Dodao je da će gospodarenje otpadom biti učinkovitije, da će se razviti postojeći sustav primarnog selektiranja otpada, smanjiti količina otpada i izdvajati vrijedne sirovine.

Selektiranje otpada utjecat će na smanjivanje cijene usluge odlaganja otpada za građane, rekao je Obersnel te dodao da je priprema projekta bila duga i složena, ali da je to omogućilo natjecanje za sredstva iz fondova EU iz kojih su osigurana 22 milijuna kuna.

Načelnik Općine Viškovo Goran Petrc istaknuo je da će se izgradnjom ceste za potrebe Marišćine dobiti obilaznica Viškova i stvoriti novi prostori za razvoj, da će općina Viškovo radom Marišćine osigurati stalne prihode te da će se komunalni otpad odlagati na ekološki način.

Nakon prve, panel-rasprave o Marišćini održat će se na još pet lokacija, u gradovima gdje će biti organizirane pretovarne stanice. Panel-rasprave financiraju se u sklopu projekta "Odnosi s javnošću: ŽCGO Marišćina u Primorsko-goranskoj županiji", koji se provodi u okviru pretpristupnog programa IPA projekta. [Hina]

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA

MARIO PROFACA PISAO ZDENKU DUKI

2012-02-03T10:32:00.002+01:00

Otvoreno pismo Maria Proface HND-u i Vijeću za elektroničke medije: Ne dopuštam nikome, pa ni Zdenku Duki, da se glasa u moje ime!

Četvrtak, 02 Veljača 2012 14:45

Ove godine ću neprimjetno obilježiti tek pedeset godina svog redovnog profesionalnog članstva u Hrvatskom novinarskom društvu, ali kao doživotni novinar, ratni dopisnik s iskustvom izvještavanja iz devet ratova na tri kontinenta i kao pionir interneta moram reagirati na sve češća "priopćenja" što ih predsjednik HND-a Zdenko Duka neovlašteno piše i u moje ime, pa onda te svoje domaće zadaće samodopadno objavljuje čovječanstvu kao stavove svh članova Hrvatskog novinarskog društva, uključujući i mene.

Mario Profaca

Ne dopuštam nikome da se glasa u moje ime, a nipošto Zdenku Duki koji je poput neliječenog alkoholičara opijen funkcijom predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, pa sebe doživljava kao nekakvog novinarskog Papu koji je ekskluzivno dobio zadatak da piše novinarske enciklike, ili da poput novinarskog komesara izdaje direktive o tome što će novinari, tri tisuće članova HND-a, "smatrati", ili "držati" o aktualnim društveno-političkim pitanjima.

Ne znam što pojedini članovi Hrvatskog novinarskog društva misle i kakvi su njihovi stavovi o enciklikama samozvanog vrhovnog samostalnog razmišljatora HND-a Zdenka Duke, ali ni on sam to ne zna kad potpisuje i raspačava svoja smiješna “priopćenja HND-a". Međutim, govoreći u svoje ime, mene osobno posebno vrijeđa kad taj Zdenko Duka u svom (na žalost nikad zadnjem) priopćenju tobože i u moje ime podcjenjivačko-psovački napada Vijeće za elektroničke medije i naređuje kao odnekud odozgo, s umišljene visine vrhovnog komesara "Povucite apsurdnu odluku o titlovanju srbijanskih filmova!" jer da je ta odluka "antikulturna, provincijalna i primitivna".

Dakako, gledano s Dukine visine "ovog dijela Europe", iz "regiona", kako u posljednje vrijeme jugoreumatičari odmila nazivaju "prostore bivše Jugoslavije", njemu i sama Hrvatska možda izgleda "antikulturno, provincijalno i primitivno". Ne znam gdje je taj Zdenko Duka bio početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme našeg "Hrvatskog proljeća", jer se osvrće samo na doba "prije 20 ili još prije 15 ili 13 godina" kad se, kaže Duka, pametno moje, "iz političkih razloga pokušavalo umjetno povećati razlike između hrvatskog i srpskog, hrvatskog i crnogorskog ili hrvatskog i bosanskog jezika" ali, nastavlja Duka sa svojim mislima 21. stoljeća, "valjda je već dosta dugo nastupilo vrijeme hrvatske jezične samosvijesti u kojem napuhivanje jezičnih razlika ne treba biti način dokazivanja nacionalnog jezičnog identiteta".

"Kad bi odluka (Vijeća za elektroničke medije) i bila zakonita, to bi moglo značiti samo to da je učinjen propust i da je taj zakonski članak loš i neprimjenljiv, da ga stoga ne valja pokušati primijeniti te da Zakon o elektroničkim medijima treba mijenjati." kaže Zdenko Duka, poznati novinarski Zaratustra.

Ali, na tome ne bi trebalo stati. Zašto mijenjati samo jedan Zakon?! Ne čekajući o tome direktivu u nekom budućem priopćenje Zdenka Duke možda bismo trebali mijenjati i Ustav Republike Hrvatske, pa umjesto Zdenku Duki "napuhanog hrvatskog jezika" ubaciti da je u Republici Hrvatskoj službeni jezik "srpsko-hrvatski". Time bi se najlakše riješio problem (ne)titlovanja srbijanskih filmova.

S osobnim odmakom od borbe za identitet hrvatskog jezika, Zdenko Duka tvrdi (neovlašteno i u moje ime) da Hrvatsko novinarsko društvo "drži" da je odluka Vijeća za elektroničke medije kojom se traži od RTL-Televizije da prevodi srbijanske filmove "potpuno apsurdna".

Samo pazeći da ne ispadnem prostak, ustručavam odbrusiti mu što mi on drži …

"To da se možemo dobro međusobno sporazumijevati u nekoliko država ovog dijela Europe velika je kulturološka prednost i za medije, za obrazovanje, za ekonomiju, politiku, za cjelokupno društvo" kaže Zdenko Duka, poput Vesne Pusić koja je u intervjuu za beogradski list Novosti govorila o prednosti da se možemo sporazumijevati i na jednom i na drugom jeziku. Ali Vesna Pusić je išla još dalje tvrdeći da se titlovanjem srbijanskih filmova ta prednost "uništava".

Međutim, u nas se titluju i mnogi dječji filmovi da bi ih mogla pratiti i gluhonijema djeca, a to ostaloj djeci ni malo ne smeta kao ni njihovim roditeljima neovisno o njihovoj nacionalnosti.

Kao što sam i očekivao podrška takvim stavovima preuzvišenog i samostalnog razmišljatora Zdenka Duke hitro je došla "iz regiona", iz Udruge za medije jugoistočne Europe (SEEMO), podružnice Međunarodnog novinarskog instituta (IPI), od koje mi zastaje dah. Poput onog lakrdijaša iz srbijanskog filma “Tesna koža”, glavni tajnik SEEMO-a Oliver Vujić bio je "iznenadjen i uvredjen". On "smatra" da je ovim upozorenjem RTL-u vjerodostojnost Vijeća za elektroničke medije "ozbiljno ukaljana".

"SEEMO smatra da je prevođenje sa srpskog na hrvatski i obratno, kao kada bi se argenetinski i kubanski filmovi prevodili u Španjolskoj" pa se ta rečenica Olivera Vujića zacijelo jako svidjela dobrom starom Fidelu Castru.

Štoviše, kao i ostali protivnici titlovanja srbijanskih filmova na hrvatski jezik, on svojom izjavom obmanjuje javnost tvrdeći da “uporaba hrvatskoga jezika nije obvezna u emisijama namijenjenim informiranju pripadnika nacionalnih manjina” (Zakon o elektroničkim medijima, članak 4, točka 4, NN 122/03). To je točno, ali televizijske postaje, uključujući i RTL, dobile su koncesiju za emitiranje TV programa (uključujući i prikazivanje filmova) ne samo za pojedine nacionalne manjine nego za sve građane gledatelje u Republici Hrvatskoj.

Kad i Vesna Pusić i Zdenko Duka već spominju prednosti, valja reći da bez titlovanja srbijanskih filmova u prednosti su samo Srbi kojima su titlovi nepotrebni, jer su ti filmovi snimani na njihovu jeziku, jer su za njih i snimani. Ali kad u njima dragim filmovima ugledaju mrske im hrvatske titlove od pomoći Hrvatima onda ih ni Vesna Pusić ni Srbi naprosto ne moraju čitati.

Sad još samo čekam kad će Vesna Pusić (u stilu svoje referendumske kampanje za pristupanje Hrvatske u EU) zatražiti da se srbijanski filmovi ne titluju na hrvatski da ne bi Srbi u Hrvatskoj zbog toga ostali bez mirovina ...

Mario Profaca, doživotni novinar HRsvijet

INTEGRATIONSGIPFEL IM BUNDESKALERAMT

2012-02-02T22:34:00.001+01:00

5. Integrationsgipfel im Bundeskanzleramt

Di, 31.01.2012

Foto: Bundesregierung/Steins

5. Integrationsgipfel im Bundeskanzleramt

Am Dienstag hat der fünfte Integrationsgipfel im Bundeskanzleramt stattgefunden. Die Bundeskanzlerin stellte dort den Nationalen Aktionsplan Integration vor. Der Nationale Aktionsplan Integration ist ein Gemeinschaftswerk von Bund, Ländern, Kommunen, Migrantenorganisationen und der Zivilgesellschaft.

Die Integration von Menschen mit Migrationshintergrund in Deutschland ist eine Schlüsselaufgabe der Bundesregierung. Diese Aufgabe wird mit dem Nationalen Aktionsplan Integration nachhaltig und strukturell angegangen.

Ein kräftiger Schub für die Integration in Deutschland

Kein Flash-Plugin vorhanden. Um diese Webseite darstellen zu können, wird der Adobe Flash Player ab Version 9 benötigt.

Auf dem 5. Integrationsgipfel im Bundeskanzleramt ist der Nationale Aktionsplan vorgestellt worden. Zu dem Treffen hatte Bundeskanzlerin Angela Merkel eingeladen.

Der Aktionsplan entwickelt den Nationalen Integrationsplan weiter. Er bedeutet einen kräftigen Qualitätsschub bei der Integration. Der Aktionsplan gibt klare Ziele vor, die überprüfbar und messbar sind, und legt konkrete Maßnahmen fest. Dadurch wird Integration verbindlicher
Im Mittelpunkt des Integrationsgipfels standen folgende Themen: Sprachförderung, Migranten im öffentlichen Dienst, bürgerschaftliches Engagement und Medien.

Mehr Migranten im öffentlichen Dienst

Im Nationalen Aktionsplan wird erstmals das Thema „Migranten im öffentlichen Dienst“ behandelt. Die wachsende Vielfalt unseres Landes muss sich angemessen auch im öffentlichen Dienst widerspiegeln. Wir brauchen mehr Migranten in Kindergärten und Schulen, bei Polizei und Feuerwehr und in der Verwaltung.

Um dieses Ziel zu erreichen, sollen unter anderem folgende Maßnahmen ergriffen werden: das Interesse am öffentlichen Dienst bei den Migrantinnen und Migranten wird gesteigert, Hemmnisse bei der Auswahl und Einstellung von Bewerberinnen und Bewerbern mit Migrationshintergrund werden abgebaut und die Beschäftigten im öffentlichen Dienst für interkulturelle Vielfalt werden sensibilisiert.

POLITIČARI SLOŽNI OKO EU, A NAROD PODIJELJEN

2012-02-02T11:27:00.001+01:00

Josip Jović: Demokracija više nije u modi

Četvrtak, 02 Veljača 2012 08:08

Pozitivan ishod referenduma za ulazak u EU izazvao je u vladajućoj eliti neskriveno oduševljenje. U Zagrebu i u Bruxellesu se točio šampanjac, strani vladari čestitali su našim političarima na uspješno obavljenom poslu, a ovi su pak slavljeničku atmosferu podgrijavali nizom, u najmanju ruku, neodmjerenih izjava.

Čim smo zaokružili DA Europskoj uniji postali smo dijelom europske uljudbe. Predsjednik je Ivo Josipović najednom otkrio svoju novu domovinu Europu, premijer Zoran Milanović je nešto govorio o milenijskom događaju, novom početku i novom povijesnom zaokretu, dok je predsjednik Sabora Boris Šprem već kao od sutra najavio sreću i blagostanje svima. Ministrica vanjskih poslova je sijala od sreće. Odmah je pohitala u novi glavni grad obučena u bundu od skupocjena krzna, riskirajući napade aktivista za zaštitu životinja, gdje su je sačekali rukoljubi licemjerne gospode, da bi sjela konačno za taj žuđeni zajednički stol, vireći iz duboke fotelje kao miš iz pamuka.
Jadranka Kosor sa zavišću je gledala trijumfalistički ples kojega je i ona pripremila, ali na njega nije stigla, zakasnivši tek pet minuta. Vladimir Šeks nije propustio istaći svoj doprinos rekavši kako referendum ne bi prošao da je ostao na snazi stari Ustav, drugim riječima da njega nije bilo. S druge je strane, osim rijetkih naivaca koji misle kako će odmah porasti plaće i mirovine, kako će sudovi početi raditi brže i bolje, kako će se manje krasti, itd. itd., narod uglavnom ostao zbunjen, ne znajući da li da se raduje ili da tuguje.
Svašta je u povodu ovoga velikog događaja izgovoreno, no svakako najviše para uši konstatacija o pobjedi demokracije i volje građana, konstatacija koja izaziva tek kiseli podsmjeh. Sve, naime, što se uoči, u vrijeme i nakon referenduma događalo upravo je pobjeda nad demokracijom i sjajna ilustracija kako je i Hrvatska kao i moderni svijet, prekoračila granice demokracije, zakoračivši u postdemokratsku eru, koju u najvećoj mjeri označava pojam manipulacije. Već spomenuta promjena Ustavne odredbe o referendumu po kojoj je dovoljno da tri čovjeka odluče o sudbini cijele nacije nedvojbeno je smišljena suspenzija demokratske volje građana. Samo pak udruživanje s drugim državama i pristupanje EU kao novoj super-državi i prenošenje ključnih zakonodavnih ovlasti na nju u suprotnosti je s onim članom Ustava koji govori o neotuđivom, nedjeljivom i neprenosivom suverenitetu države i naroda.
Gotovo se svi promatrači slažu kako je kampanja za ulazak u EU bila ogledni primjer jednosmjerne, bezobzirne i nepristojne političke propagande. Sve je odrađeno na brzinu, nije bilo informacija ni rasprave. Ljudi drugačijih stavova od onih koji su propagirani diskvalificirani su kao ruralni, autsajderski, neobrazovani, neupućeni i ekstremni ljevičari ili desničari, kojima nedostaje zdravog razuma. Označeni su kao bolesnici, eurofobi, ksenofobi ili klaustrofobi, unatoč brojnim istaknutim intelektualcima i znanstvenicima europskog renomea koji ne skrivaju svoj euroskepticizam.
U završnici kampanje upotrijebljene su jake institucionalne snage kao što su Crkva, HAZU, braniteljske udruge, sindikati pa čak i general Ante Gotovina. Nije se u konačnici prezalo niti od zastrašivanja i ucjena. Tako je rečeno, ako ne pristupimo EU završit ćemo na Balkanu, svijet će nas izolirati, opet ćemo morati ratovati, neće biti penzija ni plaća. Sam politički vrh nije štedio ni sam sebe. Odatle su stizale poruke: EU nas štiti od nas samih. Drugim riječima, mi vam ne možemo pomoći.

Rezultat je glasovanja pokazao kako je 29 posto birača za ulazak Hrvatske u EU. Što ostali misle ostalo je nejasno. Najvjerojatnije su njihova razmišljanja ambivalentna i ne mogavši izvagati težinu prednosti i mana ostali su kod kuće. Dakle, trećina je odlučila o svima, što je ipak bolje od onoga što se dogodilo 1918. kada je samo jedna omanja delegacija odlučila o prisajedinjenju Kraljevini Srbiji. Manipulacija se nastavlja, sada pak traju pokušaji uljepšavanja rezultata i povećavanja postotka pa se dijele birači u Hrvatskoj i oni izvan nje. Onda se procjenjuje da je realan broj birača znatno manji od službenog pa onda broj izišlih na referendum ne bi bio 43, nego čak šezdeset i nešto posto. No po istoj računici broj izišlih na parlamentarne izbore nije 65, nego više od osamdeset pet posto.
Kako protumačiti činjenicu da su svi političari po ovom pitanju složni, a narod je podijeljen? Jedino logično objašnjenje je da, osim što nemaju povjerenja u sebe, političari izvršavaju zadatke, oni su u službi stranih interesa i strane moći, a ne u službi interesa naroda. Oni su i ovaj put, zajedno s vodećem medijskim strukturama, dobili zadatak kojega moraju poštopoto izvršiti.
Naše dugačko putovanje u EU i nije moglo biti drugačije nego izrazito nedemokratsko kad je cilj putovanja nedemokratska institucija čija glavna tijela nemaju demokratski legitimitet. EU dokida suverena prava malih naroda i sve češće pribjegava postavljanju premijera, koji i ne sudjeluju u izborima, u pojedinim svojim članicama. Ona nipošto nije zona mira, sigurnosti, slobode, blagostanja i sreće, kao što umišljaju domaći štreberi, nego instrumentom ostvarivanja vrlo specifičnih interesa pojedinih moćnih skupina.

Josip Jović / Icom

HUB VAS POZIVA U SPLIT ZA STEPINČEVO

2012-01-31T23:38:00.000+01:00

Postovani i dragi,

obavjestavam vas kako nasa Hrvatska udruga Benedikt organizira, u povodu spomendana blaženog Alojzija Stepinca, 10. veljače 2012., petak, u 18 sati u sjemenisnoj kapeli u Splitu svetu misu, za sve zainteresirane gradjane nasega grada i okolice, a po zavrsetku svete mise u sjemenisnoj knjiznici ce se odrzati tematski skup s dva predavanja na temu lika i djela blazenoga Alojzija Stepinca (http://www.facebook.com/events/319040051471390/). U privitku vam dostavljam detaljniji tekst najave navedenog obiljezavanje spomendana blazenoga Alojzija Stepinca te vas molim da na isto pozovete clanove svoje obitelji, prijatelje i kolege.

Obavjestavam vas, i molim sve koji su u mogucnosti, kako u cetvrtak od 10 sati na porti sjemenista mozete uzeti plakat/plakate za nasu tribinu "Stanje u energetici Republike Hrvatske i kako dalje?" (http://www.facebook.com/events/284948788227158/) te ga zalijepiti na onom mjestu gdje znate da ce ga vidjeti znacajan broj ljudi.

Jos jednom pozivam sve vas koji imate otvoren svoj facebook profil da na nase dogadjaje pozovete svoje fb prijatelje iz Splita i okolice i da dogadjaje podijelite na svojim profilima kako bi sto vise ljudi culo za dogadjaje koje organizira nasa udruga.

Hvala vam na razumijevanju i vidimo se.

Srdacan pozdrav uz Bozji blagoslov,

Vide Popovic

ZBOG ČEGA U HRVATSKOJ NE FUNKCIONIRA MODEL JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA?

2012-01-31T22:34:00.001+01:00

Čačić: Projekti javno-privatnog partnerstva ključ za rast investicija

Zagreb, 31. siječnja 2012. - Zainteresirani investitori za projekte javno-privatnog partnerstva (JPP) u Hrvatskoj su itekako dobrodošli, jer ova Vlada model JPP-a prepoznaje kao jedan od ključnih instrumenata za ubrzano investiranje u različitim sektorima i rasta investicija u ovoj godini za oko 7,4 posto ili za oko 8 milijardi kuna, istaknuo je danas prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić na konferenciji "Javno-privatno partnerstvo-kanadsko iskustvo".

Konferenciju su organizirali Veleposlanstvo Kanade u Hrvatskoj i Agencija za javno-privatno partnerstvo, a u zagrebačkom hotelu Westin okupila je više od 150 sudionika.

Podsjetivši da su Kanada, Velika Britanija i neke druge države u JPP, odnosno suradnju države i privatnog sektora za povećanje investicija, a bez velikog opterećenja proračuna, krenule upravo u kriznim vremenima prije 20 i više godina, Čačić je naglasio da u Hrvatskoj već postoji koncept za to, ali se nažalost do sada u zadnjih desetak godina nije realizirao.

Postojala je ideja i da se slijedom takvog modela objedini rad nekoliko ministarstva, pa se danas ne bi trošilo oko 536 milijuna kuna na najam više od 70 tisuća četvornih metara za potrebe različitih ministarstva, ali se na žalost ni to nije ostvarilo, rekao je Čačić.

S ovom Vladom država je, kako je kazao, dobila i ono što je do sada nedostajalo za razvoj tog koncepta, odnosno 'leadership' i viziju što država treba od JPP-a te stoga odmah i snažno kreće u taj segment i na državnoj i na lokalnoj razini.

Već ove godine, uglavnom po modelu JPP-a, počet će ulaganja u stotine škola, u tijeku je i jedan od najvećih projekata te vrste u Hrvatskoj u Zračnu luku Zagreb, a veliki potencijali su i u drugim sektorima, posebno u energetici, istaknuo je Čačić.

Siguran je i da će hrvatski prostor u iduće četiri godine postati najjači za ulaganje u JPP-u u ovom dijelu Europe, iako, kako je dodao, zna da to tek treba dokazati.

Iznoseći kanadska iskustva u JPP-u, po kojima je Kanada jedna od najuglednijih u svijetu, predsjednik Kanadskog vijeća za JPP Mark Romoff istaknuo je da je u toj zemlji po tom modelu od početka 1990-ih najviše izgrađivana i unaprijeđena infrastruktura. Imaju dobro razvijenu mrežu regionalnih i lokalnih agencija koje se time bave, pri čemu je izuzetno važna potpora države.

Osnovni model JPP-a po kojem rade je 'projektiraj-financiraj-izgradi-održavaj', pri čemu se vodi računa o transparentnosti i uključivanju mišljenja javnosti te o odabiru najboljih 'igrača' za provedbu projekata, bilo stranih bilo domaćih.

Vodi se računa i o vremenu, tako da je prosječni rok od objave poziva za neki projekt do financijske konstrukcije nešto manji od 16 mjeseci, a trenutno je u Kanadi u različitim stadijima provedbe 160 projekata, od čega najviše u sektoru zdravstva i prijevoza.

Ravnatelj Agencije za JPP Kamilo Vrana istaknuo je da je Agencija krajem prošle godine objavila registar projekata JPP-a u Hrvatskoj.

U tom su registru samo oni projekti koji ispunjavaju zakonske pretpostavke za JPP i trenutno ih je 30-ak, ali je još važnije da se iz toga vidi da Hrvatska u tome ima dosta iskustva, rekao je.

Vrana vjeruje u dobru perspektivu takvog modela te očekuje da se ostvare najave Vlade i ministra Čačića, jer, kako kaže, nakon dosta godina 'treninga' sada je pravo vrijeme da se 'zabijaju golovi', odnosno i stvarno realiziraju projekti JPP-a. [Hina]

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA

"ZANIMANJE ZA POLITIKU JE SASTAVNI DIO PRAKTICIRANJA KRŠĆANSTVA"

2012-01-31T21:58:00.000+01:00

Prošle nedjelje, 29. siječnja 2012., Katolička je Crkva iskazala čast Hildegard Burjan, prvoj ženi kršćansko-demokratskoj zastupnici u austrijskome parlamentu, službeno izjavljujući kako je njen život bio ugodan Bogu.

Dogodilo se to u nadasve zanimljivu trenutku: kršćani u posljednje vrijeme doživljavaju politiku, obranu ljudskih prava i javnu raspravu kao nešto što se ne ubraja u pastoralne djelatnosti, niti u tom smislu predstavlja prioritet. Hildegard Burjan je, naprotiv, rekla: „Jasno izraženo zanimanje za politiku pripada istinskome kršćanstvu!“

Kršćani smatraju kako ih politički svijet ne doživljava, na što često reagiraju povlačenjem iz političkoga života. No, Hildegard Burjan je rekla:

„Bog nas je obdario inteligencijom kako bismo spoznali potrebe našega vremena, razloge koji se nalaze u pozadini tih potreba, kao i načine udovoljavanja njima. Nikada nas slučajno ne stavlja na neko određeno mjesto, u neke određene okolnosti. Jednako tako nikada slučajno ne progovara našemu srcu.”

Za sve europske kršćane - katolike i nekatolike - ova iznimna žena predstavlja jednako uzor, koliko i „poziv na buđenje“. Baviti se politikom, nadahnjujući se pritom kršćanskom vjerom, ne predstavlja – kao što mnogi smatraju – nametanje vjere i ćudoređa nevjernicima. Naprotiv, to je služenje čovječanstvu, štiteći slabe i promičući dostojanstvo sviju, bez obzira na to koje su vjere. Bavljenje politikom uistinu se može nazvati djelom milosrđa i činom ljubavi.

Kada bi brojni kršćani u Europi postali toga svjesni, Europa bi zacijelo bila čovječnija.

Hvala vam što, zajedno s nama, molite za kršćansku Europu i djelujete na postizanju istoga!

Vaša ekipa Europe za Krista

Život Hildegard Burjan (1883.-1933.)

Djetinjstvo, obrazovanje i obraćenje

Hildegard Freund rođena je 30. siječnja 1883. u njemačkoj židovskoj obitelji, koja, međutim, nije prakticirala svoju vjeru. Maturiravši u Baselu, počela je studirati lingvistiku, književnost i germanistiku u Zurichu. Paralelno je slušala i filozofiju, upoznavši se tako s kršćanskim misliocima. Na studiju je upoznala Aleksandra Burjana, mađarskoga poduzetnika židovskoga podrijetla. Vjenčali su se 1907. i nastanili u Berlinu.

Budući da su je od mladosti privlačili visoki ideali i potraga za nečim velikim, Hildegardino je obraćenje bilo dodatno potaknuto neobičnim ozdravljenjem od teške bolesti. Godine 1908. ta je mlada žena primljena u bolnicu zbog ozbiljnih tegoba s bubrezima. Iako se liječnici nisu nadali njenome oporavku, stanje joj se vidljivo popravilo na Uskrsni ponedjeljak. Hildegarda je bila pod dubokim dojmom načina na koji je Bog vodio njen život. Primila je krštenje 11. kolovoza 1909. Potom se sa suprugom preselila u Beč, gdje je rodila kćer jedinicu Elizabetu, iako ju je sama trudnoća na trenutke dovodila u životnu pogibao.

Posvećivanje društvenim problemima i utemeljenje Caritas Socialis

„Vjerske organizacije danas nisu dovoljne... Moramo učiniti sve što je u našoj moći, ukoliko ne želimo sjediti skrštenih ruku dok se svijetom upravlja i dok ga se upropaštava mimo nas... Zanimanje za politiku sastavni je dio prakticiranja kršćanstva.“

Hildegard Burjan ubrzo se stala zanimati za društvena pitanja, a osobito za radne uvjete i duhovnu dobrobit siromašnih žena i djece. Iako je bila supruga upravitelja na visoku položaju, to je nije spriječilo u zastupanju siromašnih, potlačenih i obespravljenih. Djelovanje i rad Hildegard Burjan svoje su polazište i poticaj nalazili u njenu duboku odnosu s Bogom, kao i uvjerenju kako je njeno poslanje propovijedati Božju ljubav kroz društvenu angažiranost. Preselivši se u Beč, posebno se zainteresirala za one koji su radili u svojim kućama. U suradnji s dragovoljcima, posjećivala bi žene kod kuće, skrećući im pozornost na njihova prava i boreći se za bolje plaće, pravnu zaštitu i mogućnost višega obrazovanja. Godine 1912. utemeljila je "Društvo kršćanki zaposlenih kod kuće", a 1918. "Društvo za socijalnu pomoć". Proglasili su je "majkom zaposlenih kod kuće". Hildegarda je očitovala neobičnu nadarenost za organizaciju, dok je jednako tako znala na koji način se okružiti dragovoljcima. Očitovala je i veliku spretnost u iznalaženju sredstava te privlačenju pozornosti političkih vođa.

Njeno je glavno postignuće utemeljenje redovničke kongregacije za služenje siromašnima, koja je unijela pravu revoluciju u društveni apostolat: Caritas Socialis. Hildegard Burjan utemeljila je tu kongregaciju redovnica godine 1919. Red osobito skrbi o ženama i djeci u teškim životnim uvjetima, kao i o starijima te neizlječivo bolesnima. Pruža krov nad glavom beskućnicima i onima koji se oporavljaju od bolesti te podupire nevjenčane majke.

Njeno političko djelovanje

„Nije dovoljno ljudima pomagati novcem, niti pak sitnim pažnjama. Potrebno je osoviti ih na vlastite noge i uvjeriti ih u to kako su sposobni sami nešto postići u životu.“

Počam od 1918., Hildegard Burjan postala je politički aktivna u kršćansko-socijalnoj stranci. Godine 1919. postala je prva žena-članica austrijskoga Parlamenta. Kao kršćanka, smatrala se obveznom prihvatiti ponuđeni joj položaj kao priliku za poboljšanje života siromašnih. Za vrijeme njena djelovanja u parlamentu, koje je potrajalo gotovo dvije godine, Hildegarda je poduzela niz inicijativa u korist žena i djece. Osobito se zalagala za jednake plaće za oba spola, socijalno osiguranje radnikâ te socijalnu i duhovnu skrb usmjerenu ka siromašnim obiteljima. Bečki nadbiskup, kardinal Friedrich Gustav Piffl, nazvao ju je «savješću parlamenta», dok je vođa kršćansko-socijalne stranke, svećenik Ignaz Seipel, za nju rekao: «Nikada nisam susreo ženu s tolikim darom za politiku i s tako tankoćutnom osjećajnošću».

Hildegard Burjan preminula je 10. lipnja 1933., u pedesetoj godini. Tri godine nakon njene smrti, Caritas Socialis postao je «zajednica s dijecezanskim pravom’ a 1960. «zajednica s papinskim pravom». I danas redovnice ove zajednice nastavljaju djelovati u duhu svoje utemeljiteljice.

Postupak proglašenja blaženom za Hildegard Burjan pokrenuo je 1963. godine kardinal Franz König, tadašnji bečki nadbiskup. Dana 29 siječnja 2012., njena je beatifikacija proslavljena u katedrali svetoga Stjepana u Beču.

Pročitajte više o Hildegard Burjan:

na njemačkome: www.hildegardburjan.at

na engleskome: http://www.hildegardburjan.at/files/hb_vita_english.pdf

na francuskome: www.hildegardburjan.at/files/hb_brochure_fr.pdf

RAZGOVOR S VESNOM BALENOVIĆ

2012-01-31T20:42:00.000+01:00

Mesić je omogućio Dragičeviću pljačku INE, no njegov štićenik napokonće u pritvor!

INTERVJU VESNA BALENOVIĆ - Predsjednica udruge Zviždač govori osatisfakciji koju doživljava dok USKOK rješava kriminal u koji su upetljani onikoji su je potjerali iz INE, o borbi za goli život, prijetnjama likvidacijomnjene djece, te o izvjesnoj činjenici da se vraća u INU, dok njeni protivniciodlaze u Remetinec.

Pojedini hrvatski mediji zadnjih su dana objavili informacije prema kojimbi napokon mogao biti riješen slučaj milijunskih pronevjera u INI, kao imisterij supervrijednih naftnih polja u Siriji, čije postojanje se u vrijemeprodaje prvog dijela INE MOL-u tajilo od hrvatskih vlasti, zbog čega jehrvatska država oštećena za milijarde dolara. Kao glavni osumnjičenici spominjuse Tomislav Dragičević, bivši direktor INE, te njegovi bliski suradnici MilovanBuchberger i Željko Vrbanović, na čije je malverzacije Vesna Balenović, kasnijeotpuštena djelatnica INE, upozoravala još prije punog desetljeća. Povod je toza razgovor s najpoznatijom hrvatskom zviždačicom, koja je u posljednjihjedanaest godina zbog svoje pravdoljubivosti proživljavala doista pravi pakao,o čemu progovara za Dnevno.hr.

Kako se danas osjećate, kad čitate da USKOK napokon rješava slučajevemalverzacija u INI u koje su upetljani direktori na čije sumnjive postupke stei vi ukazivali?

- Sretna sam i sjetna. Drago mi je da Tomislava Dragičevića, MilovanaBuchbergera i Željka Vrbanovića, koji su me jedanaest godina proganjali, stižeruka pravde i to upravo zbog onoga o čemu sam godinama pričala, a zbog čega sambila proganjana, stigmatizirana, osiromašena, izopćena i ismijana. Mafija mepokušala uništiti, bila sam na 70 ročišta u devet sudskih sporova jer su me zanavodne klevete i duševne boli tužili Dragičević, Vrbanović i Linić....Jedanaest godina se, osim toga, nigdje nisam mogla zaposliti, da bih danasnapokon doživjela safisfakciju. Njih očito stiže ruka pravde, dok je mojpovratak u INU, nadam se, izvjestan. Kad se vratim u tvrtku iz koje samnepravedno protjerana, odgovorni za kriminal trebali bi biti u zatvoru. Svovrijeme znala sam da pravda mora kad-tad pobijediti. To sam i najavila uintervjuu u Slobodnoj Dalmaciji sredinom 2003. godine, kada sam istaknula 'dase vraćam u INU kad mafija ode'. Sretna sam što će moje progonitelje, bezobzira na desetogodišnji vremenski odmak, ipak stići ruka pravde.

Jesu li slučajevi o kojima zadnjih dana pišu novine vezani uz vašadavna saznanja i prijave?

- Moja otkrića od prije jedanaest godina nisu direktno vezana uz ovošto sada istražuje DORH, no radi se o kriminalu povezanom s istim ljudima. Jasam, kao specijalist za ekonomske poslove u Uredu direktora Sektora logistikeMilovana Buchbergera, uočila enormne krađe goriva na cestovnom prijevozuderivata. Na taj prijevoz INA je privatnim prijevoznicima godišnje plaćala 154milijuna kuna za Hrvatsku, plus još polovicu tog iznosa za prijevoz uinozemstvu, iako je INA imala svoje cisterne. Čak 36 'povlaštenih' prijevoznikakoji su radili za INU, vozili su po cijenama četiri puta višim nego što je bilouobičajeno. Očito su taj status stekli mitom i velikim provizijama. Sva tasaznanja dokumentirala sam u elaborate s kojima sam upoznala vrh INE, direktoraMilovana Buchbergera, potom člana Uprave INE i mog pretpostavljenog ŽeljkaVrbanovića, te samog predsjednika Uprave Tomislava Dragičevića. Kada sushvatili da bi za propuste i kriminal na koji sam ukazala mogli biti odgovornioni sami, nastao je doslovno krš i lom. Odmah su zatražili Izvješća i elaboratena kojima su potpisali da su ih preuzeli, kako bi izbjegli eventualnuodgovornost i moguće sankcije. Dakako da im tako verificirane dokumente nisamdala. Bio mi je zabranjen pristup dotada dostupnoj dokumentaciji, više mi nisudavali bilance, sabotirali su me. Uslijedile su anonimne prijetnje izastrašivanja. Svaki tjedan u ladici nalazila sam poruke u kojima je znalopisati: 'Čuvaj preostalo dvoje djece', kojima su aludirali na smrt mognajstarijeg sina Tibora, koji je nesretnim slučajem stradao u prometnoj nesrećina svoj 21. rođendan, 6. listopada 1996. godine...

Zašto se toliko čekalo na pravdu? Tko je štitio Tomislava Dragičevića iprozvane direktore tolike godine?

- Ponovit ću ono što sam već rekla, a zbog čega su me tužili i zbogčega sam nepravedno dobila uvjetnu kaznu. Uvjerena sam da je Dragičevića odpravosudnog progona svo vrijeme štitio bivši predsjednik Mesić. To sam mnogoputa ponovila, pa su me na sudu tražili da donesem dokaz za tu tvrdnju.Donijela sam im naslovnicu Globusa na kojoj je stajala Mesićeva izjava: 'Napadna Dragičevića je napad na mene'. Donijela sam i Jutarnji list u kojem suobjavljene fotografije s vjenčanja Dragičevićeve kćeri, na kojima Dragičevićgrleći Mesića pokazuje stolicu samo s natpisom 'Stipe'. Sutkinja nijeprihvatila više nego očite dokaze, već me ipak pristrano i nepravedno osudilana uvjetnu zatvorsku kaznu, no Dragičević je tražio da se presuda preinači ubezuvjetni zatvor. Dragičević je tražio i 100.000 kuna nadoknade za duševne bolikoje je navodno pretrpio. U međuvremenu sve su tužbe pale u vodu. Dragičević jeprije mjesec dana odustao od mog sudskog progona, a sud mu je naložio da platisve troškove. Linić je kao i Dragičević u početku na ime duševnih boli tražio100.000 kuna. Kada je shvatio da je nerealan, preinačio ga je u 5 kuna, a i toje u međuvremenu otišlo u zastaru.

Na osnovu čega tvrdite da je Mesić štitio Dragičevića?

- Da je Dragičević bio štićenik bivšeg predsjednika opće je poznatastvar. U vrijeme najvećeg zagađivanja iz Sisačke rafinerije i kada je cijeligrad Sisak doslovno bio na nogama, Mesić je bez trunke razmišljanja INI uručionagradu i proglasio je Društveno odgovornom kompanijom. Na taj je načinpredsjedničkim autoritetom zaštitio Dragičevića, kada je to ovaj najmanjezaslužio, s obzirom da je u to vrijeme na Ekolološkom summitu u KopenhagenuSisak proglašen najzagađenijim gradom u Europi. Čudno da ono što je vidjelacijela Europa nije vidio Mesić i to samo zbog svog prijateljstva saDragičevićem. Mesić je osim toga spriječio i Sanadera u namjeri da smijeniDragičevića. Sjećate li se kada je Sanader, zbog samovoljnog mijenjanja cijenaprotivno odlukama Vlade RH, hitno doputovao iz Varšave, najavivši smjenuDragičevića? No vratio se u zemlju i ništa se nije dogodilo, jer je Mesić staoiza čelnika INE. Jedanaest godina je INA propadala pod Dragičevićem, no nitkomu nije mogao ništa, upravo zato jer ga je kao 'Savkinog malog' štitio tadašnjipredsjednik. Dragičević je, osim toga, došao na čelo INE iz kvote HNS-a, punicaSavka Dabčević Kučar bila je Mesićeva dugogodišnja mentorica, zbog čega se ukuloarima i govori da je Dragičević u INU došao kao vlasnik najboljeg„vjenčanog lista“.

Koju ulogu je u neprocesuiranju kriminala u INI imao Slavko Linić,bivši potpredsjednik Vlade, te bivši (a možda i budući) predsjednik Nadzornogodbora INE?

- Nakon što sam početkom 2001. u INI otkrila kriminal ogromnihrazmjera, 8. veljače iste godine obratila sam se Liniću. Preljubazno me primio.Isprva se jako čudio, rekao je da je nemoguće da INA godišnje za cestovniprijevoz vanjskim prijevoznicima plaća čak 225 milijuna kuna, no potom je rekaoda hitno o svemu treba obavijestiti tadašnjeg ministra policije Šimu Lučina.No, umjesto da ih je tadašnji ministar unutarnjih poslova ulovio u kriminalu,svi elaborati koje sam donijela Liniću našli su se ponovno u INI. Predali su ihinternoj reviziji. Kolege su mi javile da su kombiji počeli odvozitidokumentaciju iz arhive. Linić ih je, dakle, upozorio na opasnost. Ne mogutvrditi da je to učinio namjerno, no kasnije je u medijima govorio da je odogađajima u INI morao šutjeti zbog mira u koaliciji. U svakom slučaju, kaopredsjednik Nadzornog odbora INE trebao je znati što se događa, ili je to,nakon mojeg upozorenja, morao provjeriti. Mene je, također, trebaorehabilitirati. No ništa od toga nije učinio, već me je godinama proganjao posudovima.

Jeste li se, osim Liniću, obratili još nekome?

- Nakon Linića, krenula sam prema Mesiću. Na Pantovčaku me primionjegov savjetnik za unutarnju politiku Igor Dekanić. Kad je vidio o čemu seradi, rekao je da bi za 'taj iznos' ubili i predsjednika, a kamoli ne mene.Mesić, dakako, ništa nije napravio po tom pitanju, pa sam pošla u policiju,gdje sam inspektoru Josipu Pauličeku u Heinzelovoj ispričala cijelu priču.Potom sam otišla do Milanke Opačić, koja je u to vrijeme bila predsjednicaAntikorupcijskog vijeća. Ona je rekla da će o svemu obavijestiti premijeraRačana, da pričekam dva dana te da potom, zbog vlastite sigurnosti, o svemuobavijestim medije. To sam i učinila, no u roku od 15 dana dobila samizvanredan otkaz. U obrazloženju je stajalo da sam naštetila poslodavcu nizomneargumentiranih podataka. Nakon toga, devetog svibnja 2001. godine kaznenuprijavu sam predala tadašnjem državnom odvjetniku Radovanu Ortynskom, koji mije već u uvodu rekao da sam zagrizla u pretvrd orah. Prevelika je to mafija,kazao je, te dodao da možemo zajedno plakati.

Kako ste se osjećali kada ste spoznali da vas niti jedna državnainstitucija neće ili ne želi zaštititi? Jesu li vam ponudili zaštitu?

- Nisam dobila zaštitu, iako je u to vrijeme uslijedio neviđen progon.Stalno je zvonio telefon, prijetili su da će nam automobil odletjeti u zrak, upozoravalisu me da čuvam preostalih dvoje djece, govorili su:'Ostat ćeš bez glave',ostavljali su prijeteće poruke u kasliću. U to vrijeme svaki dan sam gledalasvog supruga kao da ga gledam zadnji put, svaki puta kada je palio automobil,pitala sam se hoće li eksplodirati. Bio je to neviđen stres i za mene i zaobitelj.

Od čega živite svih tih godina, nakon što ste dobili otkaz u INI?

- Morala sam prodati stan od 100 kvadrata, prodala sam i automobil isvu ostalu imovinu. Sad sam podstanar i doista teško sklapam kraj s krajem.Preživljavam, dakle, od prodane imovine. No živi smo, djeca su mi izrasla upametne odrasle ljude i danas se i moj sin i moja kćer jako ponose svojommamom. Za njih sam najveća moralna vertikala u Hrvatskoj. Prije četiri godine osnovalasam udrugu Zviždač i otada sam iz velike nevolje izbavila 150 ljudi. Najčešćesam to činila mirenjem s poslodavcima ili preko medija.

Tko je kriv što je četvrtina INE za 'Trećesiječanjske vlasti' prodanaza smiješno malu sumu i zašto prije prodaje u bilancu tvrtke nisu unesena isupervrijedna naftna polja u Siriji, zbog kojih je MOL i kupio INU?

- Tomislav Dragičević je morao znati za ta polja, kao i direktor ŽeljkoBelošić te Dragičevićev zamjenik Vrbanović. Kompletna Uprava je o tome moralabiti obaviještena, no prije svih ova trojica koju sam spomenula. Ta polja uSiriji vrijede preko 20 milijardi dolara, ona mjesečno daju nafte u vrijednostiod barem 80 milijuna dolara, a Mađari su u prvoj ponudi za četvrtinu INEponudili smiješnih 200 milijuna dolara. Kasnije je Ljubo Jurčić četvrtinu INEprodao za svega 505 milijuna dolara, iako je vrijednost prodanog dijela puno,puno veća. Dakako da su Mađari INU kupili zbog polja u Siriji, a ne zbogoronulih i poderanih benzinskih pumpi. Hrvatska je tada oštećena za milijardedolara, a direktni krivci za to su Tomislav Dragičević i direktori koji suznali za Siriju, no koji državi prije prodaje nisu prijavili tu vrijednost. ILinić je, po zapovjednoj odgovornosti, odgovoran za taj skandal jer je kaopredsjednik Nadzornog odbora morao znati što se u INI događa.

Kako je moguće da je Dragičević, umjesto da završi u zatvoru,nagrađen višemilijunskom otpremninom?

Za nagradu je dobio 6,8 milijuna kuna otpremnine, iako je s mjestapredsjednika Uprave samo prešao na mjesto člana Uprave INE. No polakomio se paje utajio porez, zbog čega ga je udruga 'Zviždač' kazneno prijavila. Osobno samBajiću dala dokaze da Dragičević živi u Rockefellerovoj ulici u Zagrebu, a ne uvikendici u Zagorju, gdje je prijavio boravište. Bajiću sam predala zapisnike sbrojnih ročišta na kojima je Dragičević govorio da živi u Rockfelerovoj ulici uZagrebu. Prijavom lažnog boravišta Dragičević je državu oštetio za oko 650.000kuna poreza. Ispada tako da je bivši direktor INE, baš poput Al Caponea,nastradao zbog utaje poreza.

Vaše nevolje počele su za vrijeme trećesiječanjske vlasti. Možete li,na osnovu osobnog iskustva, procijeniti jesu li pojedinci iz SDP-a i HNS-a uINI bili manje ili više korumpirani od HDZ-ovaca?

- Problemi s krađom goriva počeli su još za HDZ-ove vlasti, no tada jekriminal još bio u povojima. Ekspanzija se dogodila za vrijeme mandataTomislava Dragičevića. No iz osobnog iskustva znam da nije bilo niti jednevlasti u INI čiji predstavnici nisu omogućavali krađu. INA se oduvijekpotkradala.

Zbog čega vas još ne vraćaju na posao u Inu? Kome smeta savjestanradnik koji prijavljuje milijunske malverzacije?

- Samo kriminalcima može smetati moj povratak u INU. Poštenima bi mojpovratak bio značajan, jer bi na taj način pokazali da pošteno rade. No nijemeni MOL 2001. dao otkaz, jer me oni niti ne znaju. To stavljam na savjestnašim predsjednicima i premijerima, odvjetnicima i sucima. Činjenica je,međutim, da me Zoltan Aldott, predsjednik Uprave, nikad nije primio na razgovor.Činjenica je, isto tako, da Tomislav Thur, direktor za korporativne procese,stalno ponavlja da ne mogu natrag u INU jer nemam sudsku presudu prema kojoj meINA mora vratiti na posao. No u ovako korumpiranoj zemlji dobiti takvu presuduje nemoguće, jer to bi značilo da moram pobijediti i predsjednika države ipremijera i predsjednika Uprave najmoćnije tvrtke u zemlji, što je, uzkorumpirano sudstvo, jednostavno nemoguće. No, umjesto presude, dala sam imrješenje Suda u Strasbourgu koji je hrvatskoj Vladi naložio da me obeštete zbogkršenja mojih ljudskih prava, a dala sam im i rješenje DORH-a u kojem piše dasu moji navodi o kriminalu u INI bili utemeljeni. Mislim da bi to trebalo bitidovoljno da me vrate na posao.

Jeste li se za pomoć obratili predsjedniku Josipoviću i novom premijeruZoranu Milanoviću?

- Josipovića sam molila za pomoć, no on je rekao da ga Ustav sprječavada mi pomogne da se vratim na posao. Premijeru Milanoviću sam pisala nedavno ijoš čekam njegov odgovor. Nadam se da će mi pomoći, baš kao što sam uvjerena daće Mladen Bajić do kraja istjerati priču svih priča te da će na sudu završitisvi koji su odgovorni za kriminal u INI. Uvjerena sam, dakle, da će direktorikoji su me godinama proganjali uskoro svoja skupocjena Bossova odijela zamijenitijeftinim remetinečkim kutama.

Autor: Damir Kramarić

Utorak, 24.01.2012.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/mesic_i_linic_dali_su_dragicevicu_da_opljacka_inu_no_mesicev_sticenik_napokon_ce_u_pritvor/549857.html

POZIV ŽALBENOM VIJEĆU

2012-01-31T20:37:00.001+01:00

Gotovinina obrana: Prihvatite zahtjev 12 amicusa

HAAG

Poziv Žalbenom vijeću

»Predloženi zahtjev za dodjelom statusa prijatelja suda nudi vijećuneovisnu i objektivnu procjenu vodećih stručnjaka na tom području«, ističeobrana u verziji za javnost očitovanja podnesenog 27. siječnja poručujući da»oni nude analizu presude kroz prizmu 290 godina vojnog iskustva«

Obrana generala Ante Gotovine pozvala je Žalbeno vijeće Haaškoga sudada prihvati zahtjev za dodjelom statusa prijatelja suda koje je podnijelo 12zapadnih vojnih i pravnih stručnjaka poručujući da haaški suci time dobijajuneovisnu i objektivnu procjenu vodećih stručnjaka o pitanjima vezanima uz ratnopravo i njegovu primjenu u vođenju vojnih operacija, objavio je u ponedjeljakICTY.

Skupina 12 pravnih i vojnih stručnjaka zatražila je u podnesku Haaškomesudu 13. siječnja status prijatelja suda u predmetu »Gotovina-Markač« kako biiznijela svoja stajališta o zaključcima prvostupanjske presude koja se tičunezakonitosti topničkih napada tijekom operacije Oluje.

Haaško tužiteljstvo pozvalo je prošlog tjedna suce da odbaci zahtjevsmatrajući da je njihov podnesak u najvećem dijelu irelevantan ili se bavičinjeničnim pitanjima te ne može biti od pomoći žalbenome vijeću u razmatranjupodnesenih žalbi na prvostupanjsku presudu.

Obrana generala Gotovine u svom očitovanju navodi da bi zahtjev trebaloprihvatiti jer se radi o 12 stručnjaka sa znanjima na području praktičneprimjene ratnog prava u vojnim operacijama čija bi stajališta mogla pomoćižalbenim sucima u razumijevanju pitanja koja se nalaze na razmeđi ratnog pravai tehničkih aspekata vođenja vojnih operacija a posebno pitanja da li jenepravomoćnom presudom na pogrešan način razmatrana legalnost zapovijedi zanapad generala Gotovine te da li se napad na zapovjednika neprijateljskih snagamože smatrati nesrazmjernim.

Stručnjaci također mogu pomoći vijeću da utvrdi da je prvostupanjskompresudom pogrešno utvrđen kriterij zakonitosti topničkog pogotka uz odstupanjedo 200 metara, navode Gotovinini branitelji. Obrana pri tom dodaje da je malosumnji oko toga jesu li njihova stajališta od pomoći žalbenome vijeću irelevantna za pitanja koja su predmet žalbe.

Činjenicu da je jedan od podnositelja zahtjeva bio stručni svjedok obrane,a što je tužiteljstvo navelo kao jedan od svojih prigovora, nije od značaja,poručuje obrana jer tužiteljstvo nikad tijekom ili nakon svjedočenja togastručnjaka nije uložilo prigovor na eventualnu njegovu neobjektivnost. Obranakao argument dodaje i da je jedan od podnositelja zahtjeva bio članom timabivše glavne haaške tužiteljice.

»Ugled tih 12 pojedinaca ne bi trebalo okaljati kao pristrane ili onekojima manjka objektivnosti jer nema dokaza koji podupiru takve optužbe«,poručuje obrana. »Sud bi nanio nepravdu tim pojedincima kad bi bez osnova doveou pitanje njihovu objektivnost«, navodi obrana.

Na kraju obrana dodaje da se zahtjev za dodjelom statusa prijateljasuda ispravno oslanja na zaključak nepravomoćne presude da je barem 95 postosvih granata HV-a ispaljeno na Knin imalo za cilj vojne objekte, a štotužiteljstvo ne niječe.

Ništa u presudi ne sugerira da je bilo koja od tih 95 posto granatapogodila bilo što osim vojnih ciljeva ili njihovu neposrednu blizinu, navodiobrana i dodaje da podnesak vojnih i pravnih stručnjaka u kojem se navodi da je96 posto topničkih projektila zakonito pogodilo vojne ciljeve naprosto ponavljaono što je sud utvrdio presudom.

»Žalbeno vijeće treba odobriti zahtjev jer su podnositelji zahtjevazadovoljili standarde za prihvaćanje toga zahtjeva«, navodi obrana i dodaje dapitanje težine stajališta potencijalnih prijatelja suda ne može biti faktor uovoj fazi u kojoj se određuje prihvatljivost zahtjeva.

Obrana u podnesku ujedno poziva suce da dozvoli objema stranama upostupku da iznesu svoja stajališta o težini koju bi žalbeno vijeće trebalopridati stajalištu potencijalnih prijatelja suda nakon što njihov zahtjev budeprihvaćen. [Hina]

http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=9F01FCE1-E722-4133-B24A-AF71E4625CBC

SAVEZ ZA HRVATSKU

SKUP POTPORE PROF. KREŠIMIRU MIHAJLOVIĆU

HOĆE LI NOVA VLADA PRILAGODITI ZAKON O OIE STANJU NA TERENU

Ovi europski fondovi financiraju solarnu energiju

VODIČ Ovo su najvažniji koraci pri izboru programa za solarni projekt

HARMISH MACDONALD ISTRAŽIO KAKO SU UDBA I ASIO ZAJEDNIČKI RADILI NA OCRNJIVANJU AUSTRALSKIH HRVATA

STANJE U ENERGETICI U RH I KAKO DALJE

U PORTUGALU I GRČKOJ VRIJE

ARALIČIN 'PLAN 21' - TERAPIJA ZA OZDRAVLJENJE HDZ-a

Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a

ARALIČIN 'PLAN 21' ZA PROČIŠĆENJE HDZ-a - DIJAGNOZA STANJA

Natuknice za plan o purifikaciji HDZ-a

Stanje koje je Ivo Sanader ostavio u stranci

BISKUP POZAIĆ - STEPINAC NAŠEG VREMENA

Biskup Pozaić u prigodi obilježavanja Stepinčeva: Vraća li nam se to 1945.?

TOMISLAV ĐONLIĆ GOSTOVAO U EMISIJI HTV-a 'RIJEČ I ŽIVOT'

Tomislav Đonlić: Masovne likvidacije vršene su na temelju tzv. ׳crnih lista׳ koje su sastavljala partijska tijela i OZNA-a

SLUČAJ KRISTINE ĆURKOVIĆ JE SRAMOTA HRVATSKOG PRAVOSUĐA

>>Kristina Ćurković skinula zastavu EU sa splitske Banovine!

>>Komunizam, četništvo i jugoslavenstvo pobili su milijun Hrvata (Video)

NAŠA JE CRKVA PUNO VIŠE OD '8. KATA'

VIDEO: Naša jeCrkva puno više od 8. kata!

CRVENA I BIJELA HRVATSKA

OTPAD KAO SIROVINA

Otpad počnimo tretirati kao vrijednu sirovinu

P. VANDOREN SE SASTAO S MINISTRICOM M. HOLY

Ulaganja u zaštitu okoliša: Sastanak veleposlanika Vandorena i ministrice Holy

JAVITE SE SAVEZU ZA ENERGETIKU AKO VAM TREBA SAVJET O EU FONDOVIMA

EU PROJEKTI i Savez za energetiku Zagreba sklopili dugoročni sporazum o suradnji

Zagreb, 07. veljače 2012. - EU PROJEKTI, obrt za poslovno savjetovanje, i Savez za energetiku Zagreba danas su sklopili dugoročni sporazum o suradnji na području pružanja usluga savjetovanja o EU fondovima.

Područje djelovanja EU PROJEKTI

INTERVJU S DR. ČUVALOM KAO DIJAGNOZA STANJA NACIJE

Razgovor s dr. Antom Čuvalom

'DETUĐMANIZACIJA' JE ZNAČILA I DEKROATIZACIJU HDZ-a

Nažalost, od 2000. do danas u stranci je vladao, možda ću biti grub, svojevrstan despotizam. No, ova provala demokratskog raspoloženja osjeća se sada i na terenu, među članstvom. Napokon i članstvo može birati.

KARAMARKOV INTERVJU ZA LIST 'MI'

Ministar Tomislav Karamarko govori za "MI"

NOVA HRVATSKA NEOVISNOST

KARAMARKO ODGOVARA JADRANKI KOSOR

KARAMARKO ŽELI NA ČELO HDZ-a

'TV sučeljavanja samo bi zabavljala SDP-ovce'

'Kukuriku neće dugo trajati'

NAJOZBILJNIJI PROTUKANDIDAT AKTUALNOJ PREDSJEDNICI HDZ-a

KARAMARKO OBJAVIO KANDIDATURU

'Kao šef SOA-e radio sam na zaštiti ljudskih prava'

TOMISLAV KARAMARKO - ZA NOVU HRVATSKU NEOVISNOST

DAJMO POTPORU NAŠEM DOMOLJUBU

NASTAVLJA SE LOŠA PRAKSA IMPLEMENTACIJE KRIVE STRATEGIJE GOSPODARENJA OTPADOM

Rasprava o centru za gospodarenje otpadom Marišćina

MARIO PROFACA PISAO ZDENKU DUKI

Otvoreno pismo Maria Proface HND-u i Vijeću za elektroničke medije: Ne dopuštam nikome, pa ni Zdenku Duki, da se glasa u moje ime!

INTEGRATIONSGIPFEL IM BUNDESKALERAMT

5. Integrationsgipfel im Bundeskanzleramt

Mehr Migranten im öffentlichen Dienst

POLITIČARI SLOŽNI OKO EU, A NAROD PODIJELJEN

Josip Jović: Demokracija više nije u modi

HUB VAS POZIVA U SPLIT ZA STEPINČEVO

ZBOG ČEGA U HRVATSKOJ NE FUNKCIONIRA MODEL JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA?

Čačić: Projekti javno-privatnog partnerstva ključ za rast investicija

"ZANIMANJE ZA POLITIKU JE SASTAVNI DIO PRAKTICIRANJA KRŠĆANSTVA"

RAZGOVOR S VESNOM BALENOVIĆ

POZIV ŽALBENOM VIJEĆU

VODIČ
Ovo su najvažniji koraci pri izboru programa za solarni projekt